1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Godina ekstrema za SAD

I pored spoljnopolitičkih uspjeha, američki predsjednik Obama nema mnogo razloga da bude zadovoljan 2015. godinom - društvo je radikalizovano, međunarodni sukobi nisu riješeni, i ko zna kako će se sve završiti.

Za Amerikance je ovo bila godina burnih događaja. Neke od njih bi kasnije generacije mogle da slave kao istorijske uspjehe, na primjer, "nuklearni dogovor" sa Iranom, zbližavanje sa Kubom ili dogovor o klimi u Parizu.

Mihael Verc iz Centra za američki napredak u svemu tome vidi dobar završetak jedne "na spoljnopolitičkom planu veoma uspješne godine." U pozitivne poene za Obamu on ubraja i borbu protiv IS koju predvode SAD, kao i pooštravanje stava u odnosu sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. No, to opozicioni Republikanci ali i veliki broj građana SAD vide drukčije.

Sporna politika prema Siriji

Za Heder Konli iz Vašingtonskog centra za strateške i međunarodne studije, Obama je pokazao mlaku reakciju na "masivno kršenje međunarodnog prava" i u tome je njegova spoljnopolitička slabost. Konli tvrdi da Obama nije kaznio ni "rusko nepoštovanje teritorijalnog integriteta Ukrajine" ni "to što je sirijski diktator Bašar al Asad upotrebio hemijsko oružje": "Imamo te predivne međunarodne norme koje niko ne sprovodi", žali se Konli, "i sve je manje vjerovatno da će ubuduće SAD međunarodno sprovoditi te norme".

Razlog tome nisu samo ograničene mogućnosti "svjetske sile u povlačenju", kako mnogi sada vide SAD. Upravo primjeri Sirije i "Islamske države" pokazuju koliko su današnji sukobi kompleksni. "Obamina vlada se bori sa problemima za koje niko nema pravo rješenje", smatra Konstance Štelcenmiler sa vašingtonskog instituta Bruking, i dodaje da ni intenziviranje bombardovanja ni stacioniranje 50 američkih specijalaca u Siriji nije moglo da pomogne Obami da preokrene situaciju.

Obama u San Bernardinu: predsjednik je ove godine mnogo puta držao govore poslije ubistava u SAD

Obama u San Bernardinu: predsjednik je ove godine mnogo puta držao govore poslije ubistava u SAD

Svjetska sila u povlačenju

Za Štelcenmilerovu je Obamin manevarski prostor u Siriji - skučen. "Mislim da je najveći izazov uspostavljanje ravnoteže između vojne intervencije i diplomatije", rekla je ona u intervjuu za DW. Drugi veliki izazov je, po njenom mišljenju, sprječavanje mogućeg "delegiranog rata između Rusije i članova vojne koalicije, u koju spada i Njemačka." Na mirovnim razgovorima u Beču je bar ostvarena namjera da se pored Rusije i SAD svi koji učestvuju u sukobu, uključujući i Saudijsku Arabiju i Iran, nađu za istim stolom.

Godina užasa

Za mnoge Amerikance, 2015. godina je bila "Annus Horribilis". Morali su da gledaju kako dželati "Islamske Države" sijeku glave američkim taocima. Tome treba dodati i napade iz Pariza i San Bernardina, kao i sve češće rasistički motivisano nasilje američke policije. Sve to je pojačano retorikom kampanje koju političari Demokrata i Republikanaca koji bi željeli da postanu kandidati svojih stranaka za predsjednika SAD. A tu je i prijedlog Donalda Trampa da se muslimanima zabrani ulazak u SAD. "Američki strah" se širi nacijom koja inače ne zna za strah.

"Američki strah"

Dugogodišnji poznavalac SAD Mihael Verc u svemu tome vidi iznenađujuće "promjene mentaliteta". On kaže da nije riječ samo o reakciji na terorističku prijetnju. Za njega to ima veze i sa društvenim promjenama koje su izazvane demografskim razvojem: u društvu sve veću težinu imaju manjine poput Latinoamerikanaca ili Azijata. "Dosadašnja bijela većina strahuje za svoje privliegije", analizira Verc.

Lorenc Has iz Američkog savjeta za spoljnu politiku vidi i druge razloge zbog kojih zastrašujuća retorika Donalda Trampa stiče popularnost.

"Ima milion bijelih američkih radnika koji su zabrinuti za svoja radna mjesta i svoj životni standard.Ti radnici sada bespomoćno moraju da gledaju "kako privredni razvoj previše koristi gornjim slojevima i ne stiže do široke radničke klase". Na pozadini tih strahova, Tramp ima lak posao, smatra Has.

Tramp i Klintonova

Heder Konli smatra da se sa obje strane Atlantika dešavaju slične stvari. Kao u nekom "tranatlantskom ogledalu", prvo u Evropi, pa onda u SAD, "politički centar se našao pod velikim pritiskom koji prijeti da će ga razbiti". Na udaljenim lijevim i desnim krajevima tog spektra, politička retorika se radikalizovala. U Evropi je njena predstavnica Marin Lepen, a u SAD - Donald Tramp.

Tramp je stekao poene među potencijalnim biračima Republikanaca. S druge strane, Hilari Klinton se u taboru Demokrata etablirala trezvenošću i poznavanjem materije. Čak i mnogi Republikanci ne spore da je bivša ministarka spoljnih poslova kompetentna na planu spoljne i bezbjednosne politike. Ankete pokazuju da je ona po popularnosti daleko za sobom ostavila najjačeg takmaca iz redova Demokrata, Bernija Sandersa.

Ali, vremena su nemirna, a događaji prestižu jedan drugog. Već sutra bi sve to moglo da izgleda drukčije.