1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

GODIŠNJICA POCETKA ZRACNIH UDARA NA SR JUGOSLAVIJU

Beograd, 24og Marta 1999 godine

Beograd, 24og Marta 1999 godine

Jedna njemacka poslovica glasi: "Bolji je
užasan kraj nego užas bez kraja". Odluka
NATO-saveza i Evropske unije da prekinu srpsku
politiku rata i ugnjetavanja bila je i prije
pet godina ispravna. Posmatrajuci ukupni razvoj
dogadaja u proteklih pet godina ova ocjena može
samo biti potvrdjena.

Odluka je bila politicki jasna i odavno ju je
trebalo donijeti. Nekoliko rezolucija
Ujedinjenih nacija je uzalud pozivalo srpsko
rukovodstvo da obustavi vojno nasilje na
Kosovu, da omoguci povratak izbjeglica i u
pokrajinu ponovo uvede autonomiju. Na te
rezolucije su se pozivali NATO i EU.

Za razliku od Sadama Huseina u Iraku Miloševic
je ostao do kraja uporan u odbijanju da ispuni
zahtjeve Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija. I, za razliku od Iraka, glavni razlog
za rat nije bio izmišljen. Srpski vojni napadi,
460.000 izbjeglica, a razgovori o autonomiji
nisu povedeni. Sve se to ne da osporiti.

79 dana nakon pocetka zracnih udara Miloševic
je prihvatio zahtjeve Savjeta bezbjednosti i
Ujedinjene nacije su odlucile da, uz pomoc
NATO-saveza, uspostavi autonomiju na Kosovu.
Bombardovanje je obustavljeno. To je bio
povoljan ishod, tim prije, jer je istoga dana,
10. Juna 1999, na velikom samitu ministara
vanjskih poslova u Kölnu, donijeta odluka o
utemeljenja Pakta stabilnosti za Jugoistocnu
Evropu.

Osim toga Miloševiceva vodeca pozicija je prvi
put dovedena u pitanje. Godinu dana nakon rata
on je izgubio na izborima, cime je otvoren put
demokratizaciji Srbije. Osim toga, 800 000
kosovskih izbjeglica se moglo vratiti u svoja
mjesta. Prvi put nakon niza godina kosovski
Albanci su mogli živjeti bez straha.

Nažalost, Srbi su platili visoku cijenu za
nepopustljivost svog vodstva. U bombardovanju
su umirali civili, a ekonomska šteta je bila
ogromna. Osim toga, nakon obustavljanja
zracnih udara protjerano je 200 000 Srba ali i
Roma i drugog nealbanskog stanovništva. A medju
kosovskim Albancima ima još uvijek puno
ekstremnog nacionalizma - to su pokazali
dogadjaji prošle sedmice.

Da li je zbog tih negativnih strana vojna
intervencija NATO-saveza bila pogrešna? Da li
bi bilo više pravde na Balkanu? Šta bi se
dogodilo da nije bilo zracnih udara? Vjerovatno
bi sada u Albaniji, u izbjeglickim logorima,
živjelo najmanje milion kosovskih Albanaca.
Miloševic bi sjedio u predsjednickoj fotelji a
ne na optuženickoj klupi u Hagu. Još uvijek bi
trajao gerilski rat na Kosovu, a vjerovatno i u
Makedoniji. To je užasan scenarij koji niko
razuman ne može poželjeti.

Bilans je nedvosmisleno pozitivan. Odluha
NATO-saveza i Evropske unije je bila teška i
dalekosežna, ali njom je sprijeceno povecavanje
patnje u regiji. Stoga je odluka bila ispravna.