Glupa i bespotrebna provokacija

Situacija sa šarenim vozom na relaciji Beograd – Kosovska Mitrovica na različite načine se tumači u Beogradu. Provladini mediji uglavnom navode kako je samo mudrom i državničkom politikom premijera Aleksandra Vučića spriječen oružani sukob, dok se s druge strane upozorava da je vlast praktično sama kreirala tu krizu, da je sama odlučila da voz ukrasi natpisima Kosovo je Srbija i da, kada se vidjelo da provokacija odlazi predaleko, sada pokušava da nastupi kao mirotovorac. „Miroljubivu politiku i jake nerve premijera Vučića" hvali i visoki funkcioner Jedinstvene Rusije Sergej Železnjak, koji smatra da je samo zahvaljujući tome izbjegnut novi oružani sukob u srcu Evrope.

Može li piroman biti vatrogasac?

„Mislim da je sve što se dešava između Beograda i Prištine samo logičan nastavak politike srpske vlade, koja sada samo dobija ubrzanje zbog predstojećih izbora", ocjenjuje za DW Dragan Popović, predsjednik Centra za praktičnu politiku. „To je jednostavno politika koja prosto koristi Kosovo i sve što je vezano za Kosovo, da bi poslala poruku što domaćoj, što međunarodnoj javnosti. U zavisnosti od toga koja poruka je kada potrebna, ide se ili na zaoštravanje odnosa, ili se nešto potpisuje. Tako da je i ovo samo jedna od tih vještački izazvanih kriza, a sve te krize praktično omogućava to što mi nismo zaista krenuli u ozbiljan proces normalizacije odnosa između Srba i Albanaca na ovom prostoru."

„Voz je u tom smislu namijnjen prije svega za unutrašnju upotrebu", smatra Popović, „kako bi se držala neka vrsta tenzije, i da se novine pune nekakvim najavama rata i sukoba. Jer, provladini mediji već danima vode potpuno nenormalnu kampanju u kojoj maltene pripremaju građane na nekakav rat i katastrofične scenarije. Situacija se vozom se stoga ne može posmatrati drugačije nego kao jedna glupa i bespotrebna provokacija."

Ko je pobijedio u Briselu?

„Imam utisak da obje strane pokušavaju da na ovaj način skrenu pažnju sa stvarnih problema Srbije i Kosova", kaže za DW Filip Švarm, odgovorni urednik nedjeljnika Vrijeme. „Mislim da oni u tom smislu pokušavaju da, svako na svoj način, Briselski sporazum predstave kao neku svoju pobjedu i dobitak. I zato sada imamo ovakve situacije u kojoj svaka strana pokušava sebe da predstavi kao nekoga ko će sada na terenu da pokaže kako je upravo ona pobijedila u briselskom dijalogu Beograda i Prištine. Imate znači te balkanske oligarhije u tim malim državicama koje jako dobro profitiraju od zaoštravanja odnosa, i od podizanja međusobnih tenzija."

Filip Švarm napominje da su predstojeći srpski izbori jedan od glavnih razloga za krizu u regionalnim odnosima. „Srbija je u neobjavljenom vanrednom stanju i stalnoj predizbornoj kampanji", ističe Švarm. „Neke teme su se istrošile tokom proteklih kampanja, poput borbe protiv kriminala, korupcije, otvaranja fabrika, postavljanje kamena temeljaca i slično. Sada za izbore 2017. godine imamo izgleda povratak na nacionalnu retoriku i odbranu srpskih nacionalnih interesa".  

Faktor (ne)mira i (ne)stabilnosti

Srpska vlast je na slučaju voza pokazala kako umije da istovremeno kreira neki problem, ali i da se onda pojavljuje kao neko ko će taj problem da riješi. I usput da pokupi neki pozitivan kredit na Zapadu. Dragan Popović smatra da je to veoma opasno ponašanje: „Oni svoj legitimitet, prije svega pred međunarodnom zajednicom, temelje na činjenici da su oni nekakav faktor mira i stabilnosti na Balkanu. To na kraju krajeva nije tačno, ali iz nekog razloga većina u međunarodnoj zajednici je progutala tu priču srpske vlade. Dakle, da bi bili taj faktor mira i stabilnosti, i da bi im se žmurilo na sve što rade u Srbiji, od gušenja medija do ugrožavanja vladavine prava i uništavanja institucija, oni moraju da imaju nestabilnost. Zato i vlada Aleksandra Vučića redovno proizvodi nestabilnost i krize da bi poslije mogla da kaže eto mi smo ovo zaustavili, spriječili, riješili, prekinuli. Tako imate Vučića koji se danima hvali kako je zaustavio rat time što je zaustavio voz. A voz je on sam poslao."

Još malo straha pred izbore

Zveckanje oružjem i prijetnje koje je uputio Beograd za Filipa Švarma su prije svega ritualnog karaktera. Švarm smatra da više nema ni snage, ni potencijala, ni volje za neki ozbiljan vojni sukob. „Te vojske i policije su, što bi rekao Zoran Milanović, šaka jada. A što se tiče sadašnje vlasti, očito je da one žele da u izbornu godinu uđu sa jednom nacionalnom legitimacijom, sa povišenom nacionalnom osjetljivošću, i da se predstave kao univerzalni zaštitnici Srba i srpskih interesa, ali i kao regionalni lideri."

Predsjednik Centra za praktičnu politiku napominje da je važnije od toga da li su srpske vlasti na neki način profitirale od napetosti sa Prištinom pitanje ko je gubitnik svega toga. A Dragan Popović kaže da su „najveći gubitnici građani Srbije, a posebno su to građani Kosova srpske nacionalnosti. Oni će biti prve žrtve ako situacija izmakne kontroli, i Srbi sa Kosova su ovdje potrošna roba za potkusirivanje sa međunarodnom zajednicom. A čak i neki sitni incidenti mogu da budu opasni po stvarne ljude. Ovo je stoga samo nastavak te strategije srpske vlade, koja traje već godinama, da se pred važne događaje, a naročito pred izbore, unese još malo straha u ljude, da se još malo mobiliše biračko tijelo, i da se ljudi okupe oko mudrog rukovodstva i njegove politike."