1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Glumica koja sanja svoj san

Mlada sarajevska glumica Maja Izetbegović vjeruje da se ljudima ostvaruje ono u šta istinski vjeruju. Znači li to da je vjerovala da će postati „bosanska kraljica scene“, i „glumica predodređena za nagrade“?

default

Maja Izetbegović

„Mislite li da umjetnost može da mijenja svijet?“ pitam mladu glumicu Maju Izetbegović, dok pijemo podnevnu kafu u jednom poznatom sarajevskom kafiću? „Ne, ne vjerujem. Kada bi svi ti divni umjetnici koji postoje na svijetu, njihov rad i istina kojom se obraćaju publici, kada bi oni kolektivno mijenjali svijet, mislim da bismo živjeli utopiju, a ne živimo je, kao što znate“, kaže Maja. Njena fascinacija svijetom glume počela je još u srednjoj školi kada je gledala predstavu „Macbeth“, u režiji Dine Mustafića. „Ja sam se zaljubila u pozorište, u predstavu, ne čisto u glumu. Zaljubila sam se u to da grupa ljudi kreira nešto novo, neku novu stvarnost i život, e, to mi je bilo lijepo. To sam shvatila kao produženo djetinjstvo, kao mogućnost da se nastavi sa igrom...“ „Baš onako kako je veliki mag Peter Brook rekao, da je pozorište – igra“, kažem. „Da, baš tako. I da pepeljara u jednom trenutku može da postane sve što ja poželim. To me fascinira i danas nakon što sam već pet godina u ovom poslu“, kaže Maja Izetbegović.

„Treba sanjati...“

Smatra li sudbinom, ili tek pukim slučajem to što je nedavno, prije samo nekoliko dana, zajedno sa Dinom Mustafićem, dobila godišnju nagradu Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, ona kao najbolja glumica, a on kao najbolji reditelj? „Nisam o tome razmišljala uopšte“, kaže smijući se i dodaje: „Vjerovatno je sudbina, ne može ništa drugo da bude. Vjerujem da ako ljudi nešto istinski žele, da im se to ostvaruje. Treba sanjati... Ja ne bježim od snova, a kad se još ispune, onda je to divno.“ Nagradu JDP-a dobila je Maja Izetbegović za ulogu Alme Filipović u predstavi „Elijahova stolica“ koja je nastala u produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Dramatizaciju istoimenog romana Igora Štiksa uradio je Darko Lukić, a reditelj predstave je Boris Liješević. U predstavi igraju srbijanski i bh. glumci, a igra se na scenama JDP-a i Kamernog teatra 55. Maja Izetbegović igra glavnu žensku ulogu, rame uz rame sa iskusnim Svetozarom Cvetkovićem.

Maja Izetbegovic Schauspielerin Sarajevo Flash-Galerie

Zaljubljena u pozorište

Maja kao Nora

Mlada glumica je član ansambla Kamernog teatra 55 u Sarajevu, ali je radila mnogo i u nezavisnoj produkciji EASTWEST Harisa Pašovića. „Imam više od deset profesionalnih uloga, ne računajući studentske projekte, kojih je bilo preko 20. Dakle, to je preko tridesetak uloga do sada“, kaže Maja Izetbegović i ističe da se s posebnom radošću sjeća rada na predstavi „Nora“, u Pašovićevoj režiji. Podsjećam je na izvjestan šok koji je predstava proizvela u konzervativnoj sarajevskoj sredini u kojoj tabui ne postoje da bi se rušili, nego da bi vijekovima živjeli. Golo ljudsko tijelo na sceni ovdje je još uvijek glumački događaj na granici incidenta. „Meni je uvijek bilo čudno kako publika šokantno reaguje kada vidi nago tijelo glumca. Mnogo mi je šokantnije kada vidim glumca na sceni koji je svoju utrobu, svoj unutarnji svijet, pokazao tu pred publikom. Konkretno, Nora je dovela u pitanje moral, religiju, brak, majčinstvo... mene bi kao nekoga u publici više to šokiralo, jer je ona srušila cijeli koncept svog života, dakle, ono što su neke osnovne ljudske vrijednosti. To mi je šokantnije od nagog ljudskog tijela na sceni“, kaže glumica i dodaje da je publika dolazila na tu predstavu, između ostalog i zbog toga, iako su glumci svoju odjeću skinuli isključivo za potrebe umjetnosti, a ne iz egzibicionizma. „Haris (Pašović) je napravio odličan marketing i predstava je bila zaista dobro posjećena“, prisjeća se Maja Izetbegović.

Daleki san, nedosanjani san

„Može li se reći da ste vi prije svega, pozorišna glumica, ako pristajemo na tu vrstu podjele? Nije vas bilo među bh. glumcima koji su glumili u filmu Angeline Jolie 'Untitled Love Story'.“ „Ja sam tada radila na jednoj predstavi i nisam ni izašla na casting. Mi se na našoj Akademiji scenskih umjetnosti obrazujemo i za jedno i za drugo. Imam vrlo malo iskustva u radu na filmu, ali ne vidim to kao problem“, kaže Maja Izetbegović. „Koga biste poželjeli iza kamere, kada biste, recimo, dobili poziv iz holivudske A produkcije?“ pitam. „To je zaista teško pitanje. Ne razmišljam o tome. Možda je to moguće, ali to je neki daleki san, nedosanjani san. Ali, ko zna... Vidjećemo“, kaže glumica. Podsjećam da je bila prvo glumica na lokalnom nivou, a sada je već na regionalnom, sa avionskim kartama za Beograd gdje igra „Elijahovu stolicu“ i Zagreb gdje igra u predstavi „Muško-žensk i /ženske-muške“ reditelja Katarine Pejović i Borisa Bakala u koprodukciji MESS-a, „Bacača sjenki“ i Teatra &TD iz Zagreba. Između beogradske i zagrebačke scene, stigne na sarajevsku, gdje igra u predstavi Kamernog teatra 55 „Krokodil Lacoste“, autora Zlatka Topčića, u režiji Sulejmana Kupusovića.

Vjera u ljude i vjera u dobro

Takav glumački angažman sigurno zahtijeva i posebne kondicione pripreme. „Imate li neke male, ili možda velike rituale, koji pomažu da ostanete fokusirani i zadržite koncentraciju na sceni?“ pitam. „Volim da budem sama neko vrijeme prije same predstave i da u mislima još jedanput prođem kroz sve scene. Volim Vilsonovo šetalište (u Sarajevu), poslije probe volim da prošetam sama. Ili slušam muziku, čitam neku knjigu... Ako su uloge zahtjevnije, onda je tu i kick boxing“, kaže mlada glumica. Otkriva na kraju, da je u poslu kojim se bavi, itekako važna sreća. A šta je sa radom i talentom?
„Naravno, rad je nešto u što najviše vjerujem, rad na sebi, dokazivanje samom sebi da nešto znaš, da nešto možeš, ali i sreća je jako važna. Takođe, važno je rušenje granica koje smo sami sebi postavili. I važna je vjera da neki projekat možeš da dovedeš do kraja. Možda će zvučati kao otrcana fraza, ali ono što me vodi kroz život su vjera u ljude i vjera u dobro. Da ne vjerujem ljudima, mislim da bih poludjela“, kaže Maja Izetbegović. Već je sa rediteljkom Selmom Spahić započela rad na novoj predstavi koja je vrlo intrigantna, ima radni naslov „Prešućivanje“, ali nema napisani tekst. „Mi glumci u predstavi, iz svojih iskustava, improvizujući govorimo o fenomenu prešućivanja i o tome šta nam je to donijelo, a šta odnijelo iz naših života. Na koji način nas je obilježilo, ako nas je obilježilo. Od onoga što su nam u djetinjstvu prećutali kao djetetu, pa do toga šta smo mi prećutali našim roditeljima“, kaže glumica Maja Izetbegović, samo nekoliko sati prije nego što će na sceni Kamernog teatra 55 odigrati svoju ulogu u predstavi „Krokodil Lacoste“.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Zorica Ilić