Globalna nejednakost raste

Dan pred početak Svjetskog privrednog foruma u Davosu, gdje se ponovo sastaju bogati i moćni, međunarodna organizacija za razvoj Oksfam upozorila je na sve veću socijalnu nejednakost u svijetu. Ona je mnogo dramatičnija nego što se dosad pretpostavljalo, piše u studiji „Ekonomija za 99 odsto".

Samo osmoro najbogatijih, zaključuje se u studiji, raspolažu bogatstvom od 426 milijardi dolara, što je više od onoga što ima čitava siromašnija polovina svjetskog stanovništva. Jedan procenat svjetskog stanovništva koji je najbogatiji posjeduje 50,8 odsto svjetskog bogatstva – i time više od preostalih 99 odsto zajedno.

„Ove godine radimo sa novim podacima banke Kredi svis, posebno iz Kine i Indije", piše Nikolaj Link iz Oksfama Njemačka. „Ti podaci pokazuju da siromašniji imaju mnogo manje nego što se dosad pretpostavljalo. Da su aktuelne brojke bile dostupne prošle godine, bilo bi devet milijardera – a ne njih 62 – koji posjeduju koliko i siromašnija polovina svjetskog stanovništva".

Oksfam traži promjenu kursa u privredi

U centru izvještaja su uzroci nejednakosti i konkretni prijedlozi za stvaranje veće jednakosti. U uzroke, prema Oksfamu, spadaju i mogućnosti bogatih ljudi i međunarodnih koncerna da obezbijede sebi privilegije na račun opšteg dobra. „Oni koriste agresivne tehnike izbjegavanja plaćanja poreza, svoju dobit prebacuju u poreske oaze i tjeraju države u štetnu trku za niskim poreskim stopama."

Jerg Kalinski, vođa kampanje Oksfama u Njemačkoj, upozorava: „Sve više ljudi u svijetu se osjeća odbačenim. Posvuda stagnira realan dohodak, dok su plate menadžera i velikih akcionara iz godine u godinu sve veći.

U svom izvještaju, Oksfam traži radikalnu promjenu kursa ka privrednom sistemu od kojeg može da profitira većina ljudi na svijetu. Ova organizacija traži i pravednu poresku politiku, koja bi superbogate kao i međunarodne koncerne prisilila da daju svoj fer udio u finansiranju obrazovanja, zdravstvenog staranja i socijalne bezbjednosti.

Miješanje baba i žaba?

Oksfamove brojke su svake godine sve dramatičnije – ali ima i onih koji ih kritikuju. 2014. je u izvještaju te organizacije još pisalo da 85 najbogatijih ima isto koliko i siromašnija polovina svijeta – a sada toliko ima još samo osmoro ljudi. Oksfam se poziva na „Izvještaj o globalnom zdravlju" švajcarske banke Kredi svis. A u tom izvještaju piše da je 2016. nejednakost porasla: „Dok donja polovina ima zajedno manje od jednog procenta svjetskog imetka, 89 odsto svjetskog bogatstva se nalazi u rukama najbogatijih deset procenata".

Osim toga, analitičari Oksfama su se poslužili listom bogatih koju objavljuje magazin Forbs i sabirali brojke od prvog mjesta naniže dok nisu došli do broja koji po podacima Kredi svisa odgovara imetku siromašnije polovine svjetskog stanovništva. „Time Oksfam sravnjuje podatke koji ne mogu da se sravnjuju", požalio se tako prošle godine list Zidojče cajtung.

Ko je bogat, ko je siromašan?

Samo mali broj milijardera pristaje da objavi podatke o svojoj imovini. Zbog toga su svi podaci zapravo samo grube procjene. S druge strane, oni ipak pokazuju neke zanimljive trendove, na primjer, da se na listi 100 najbogatijih svake godine pojavljuje sve više Kineza.

Kada Kredi svis govori o „imetku", ona misli na vrijednost ušteđevine koja se dobije kada se odbiju svi dugovi. To, doduše, dovodi do čudnih rezultata: onaj ko je u Njemačkoj podigao kredit i kupio kuću, iz perspektive onog ko pomaže siromašnim zemljama je svakako sve drugo samo ne siromašan. Ali, ako visina duga prevazilazi vrijednost kuće na tržištu nekretnina, takvi vlasnici kuća u računici Kredi svis ne važe kao bogati, a u nekim studijama oni čak važe kao siromašni. Sporna je i granica od koje neko važi kao „bogat". Za Njemački institut za ekonomska istraživanja, bogatstvo za bračne parove počinje kada se u poreskoj prijavi navede zajednički prihod od 150.000 evra. Za druge institute kao što je Institut za ekonomske i socijalne nauke, bogat je već i onaj ko ima neto-platu veću od 3000 evra.

Oskfam uzvraća da se, ako se iz računice i izuzmu ljudi poput prezaduženih njemačkih vlasnika nekretnina, mijenjaju samo cifre koje dolaze poslije zapete. Ova organizacija smatra da nije važno da li je riječ o osam, 80 ili 800 ljudi; važna je tendencija. A ona jasno pokazuje da globalna nejednakost raste. Pri tome mjera nejednakosti varira od zemlje do zemlje. U Njemačkoj, na primjer, 36 najbogatijih raspolaže sumom jednakom onoj koju ima siromašnija polovina Nijemaca.