Globalizacija i strah na zapadu za radna mjesta

Širenjem EU ukidaju se i brojne barijere. U bogatim zemljama zapada, poput Njemačke primjerice, prisutan je strah od dolaska miliona mladih, fleksibilnih i jeftinih radnika iz Poljske, Rumunjske ili BiH, koji bi Nijemcima uzeli radna mjesta. O realnim sonovama za te strahove i stvarnim tokovima ekonomije, za današnju emisiju razgovarali smo sa Karlom Zawadzkym , urednikom privredne redakcije radija DW.

Na početku smo ga pitali da li su ti strahovi od dolaska jeftine radne snage na bogati zapad opravdani:

«Već prilikom pretposljednjeg proširenja EU na jug, ulaskom Spanije i Portugala, uvedena je sedmogodišnje prelazno razdoblje za neograničeno kretanje radne snage. Generalno u ujedinjenoj Evropi svi radnici mogu putovati širom EU gdje hoće i tražiti posao gdje ga god ima. To tada niti nakon sedam godina nije bio problem, jer se privreda u tim zemljama tako brzo razvijala, da su oni sami trebali radnu snagu. To je bio razlog za to da se i pri proširenju na istok ponovo uveo ovakav sedmogodisnji prelazni rok.»

To prelazno razdoblje nisu, međutim, uvele sve zemlje. Velika Britanija, Irska i Švedska su odustale od te mogućnosti. Očekivana invazija jeftine radne snage je izostala,objasnjava Zawadzky:

«Iskustva su vrlo pozitivna. Tako u Veliku Britaniju dolaze s jedne strane visokokvalificirani stručnjaci, primjerice u financijski sektor, koji zarađuju puno. S druge strane dolaze slabo kvalificirani radnici koji rade uglavnom u uslužnim djelatnostima, u praonicama, restoranima i slično. Što se, međutim Velike Britanije tiče, postoji značajna razlika u odnosu na Njemačku: u Engleskoj netzaposleni dobijaju vrlo malu naknadu, i oni se uglavnom vraćaju kućama. U Njemačkoj se od naknade za nezaposlenost može dobro živjeti. Mnogi zbog toga ostaju. Velika Britanija profitira od mobilnosti i otvorenosti tržišta radne snage, jer ne snosi socijalne posljedice nezaposlenosti. S druge strane, ukoliko iz novih članica EU visokokvalificirani stručnjaci odu, ti je dobro za njih kao pojedince, ali je loše za te zemlje.»

Iz perspektive bogatih i razvijenih zemalja zapada, veliki problem pričinjava selidba radnih mjesta u zemlje jeftine radne snage. Naš sugovornik, Karl Zawadzky smatra da će se taj trend nastaviti i u budućnosti:

«Da, radna mjesta se sele, i to u velikom broju. Ne samo kada su u pitanju velika poduzeća: i sve više malih i srednjih firmi mogu se održati i biti konkurentni samo zato što su dio proizvodnje prenijeli u inozemstvo, u zemlje jeftine radne snage. To nema direktne veze sa širenjem EU, taj je proces bio započeo već ranije. Mnoge velike kompanije ne proizvode više Made in germany, već Made by Marcedes, oder Made by Audi. To, međutim, osigurava i radna mjesta u Njemačkoj. Brojne firme bi propale da i radno intenzivni dio proizvodnje moraju realizirati u Njemačkoj. Tu su često ostala samo visokokvalificirana radna mjesta: inzinjeri, uprava, marketing, organizacija.»

Usprkos tome, Njemačka je jedna od zemalja u svijetu koje ponajviše profitiraju od globalizacije i širenja tržišta, dodaje Zawadsky:

«Dio radnih mjesta odlazi iz Njemacke, ali zemlja i profitira od procesa globalizacije. Njemačka je vodeća zemlja u mašinogradnji i u izvozu visokovrijednih potrošnih dobara. Najviše problema ima sa slabo kvalificiranom radnom snagom. S jedne strane 10 % svih učenika ne završi školovanje i nemaju zanimanje. S druge strane poduzetnici imaju velikih problema da pronađu dovoljno visokokvalificirane radne snage, prije svega inžinjera. Rješenje njemačkog problema nezaposlenosti je u obrazovanju. U prošlosti je tu bilo velikih propusta. Dobra kvalifikacija je najbolja zaštita mladih od nezaposlenosti.»

.....smatra Karl Zawadsky, urednik privredne redakcije radija DW u razgovoru za naš program.