Glazba s popisa zabranjenih pjesama

Rita W. skoro nije mogla vjerovati svojim ušima kad je iznenada ušla u sobu svog 16-godišnjeg sina. Ono što je odjekivalo iz zvučnika činilo joj se kao tekst iz najgoreg porno-filma snimanog na temelju izuzetno nasilničkog scenarija. "Pazi, ti kučko, ako ne budeš htjela, mogao bi ti se mozak ... rasuti po pločniku", urlali su raperi Kollegah i Farid Bang u mikrofon. A daljnji tekst bio je još gori. "Mama, nemoj se uzrujavati, pa to je samo zabava", pokušao je Ritu W. smiriti njezin sin Philipp, "pa ne smiješ to ozbiljno shvaćati. To je jako cool".

Toliko cool da su se oba ova hiphopera iz Düsseldorfa sa svojim albumom "Jung, Brutal, Gutaussehend 2" (Mlad, okrutan, zgodan 2) u veljači popela na prvo mjesto njemačkih, austrijskih i švicarskih top lista. Na televiziji ili na radiju se Kollegah i Farid Bang rijetko doduše mogu čuti, njihov je svijet internet - a upravo tamo i Philipp redovito gleda video spotove ovih rapera.

Preko klika na youtubeu ravno u dječju sobu

Činjenica da je njihov prvi album iz niza "Jung, Brutal, Gutassehend" njemački ured za nadzor medija opasnih za mladež (BPjM) 2012. stavio na popis zabranjenih izdanja, mladog Philippa uopće ne zanima. Ali zanima njegovu majku. "Svi naslovi zvuče divlje i potiču na nasilje i nedjela", obrazložio je tada svoju odluku BPjM. No glazbenici se zbog toga nisu previše uzrujavali. "Mnogi naši tekstovi moraju se slušati s izvjesnim odmakom. Hip-hop se sastoji iz provokacije i pretjerivanja, to naši ljubitelji jasno znaju prepoznati."

No roditelji mladih ljubitelja ove glazbe nisu baš u to uvjereni. Poput Rite W., njih brine što sve može, uz pomoć samo jednog klika na youtubeu, doprijeti u dječju sobu. U doba interneta, kojim mladi najčešće bolje vladaju od svojih roditelja, postalo je teško nadgledati djecu. Zabrinute majke i očevi, ukoliko im se tekst neke pjesme čini sumnjivim, u Njemačkoj se mogu obratiti Centru za socijalni rad ili izravno Uredu za nadzor medija opasnih za mladež (Bundesprüfstelle für jugendgefährdende Medien - BPjM).

Nasilje, seks i ekstremna desnica

U Njemačkoj se provede između 1.000 i 1.500 provjera sumnjivih tekstova godišnje. Kontroliraju se video spotovi, CD-i, DVD-i, internet i internetske igre. Opasnima po mladež BPjM po službenoj definiciji obilježava medije koji "su nemoralni, djeluju necivilizirano, potiču na nasilje ili rasnu mržnju odnosno mržnju prema ženama ili diskriminiraju homoseksualne osobe".

Dugo su ovim čuvarima medija na zubu bili problematični tekstovi uspješnih njemačkih umjetnika kao što su Sido, Fler ili Bushido. Danas se atmosfera oko ovih provokatora smirila ali novi hip-hop naraštaji svojim snažnim formulacijama ne zaostaju ni najmanje za svojim poznatim prethodnicima: stihovi koji sadrže prezir prema ženama i nasilničke fantazije redovita su pojava.

"Oko 20 posto naslova na popisu zabranjenih otpada na hip-hop i black-metal tekstove, ali skoro 80 posto dolazi iz desnog spektra", kaže predsjednica BPjM-a Elke Monssen-Engberding. "Oni su na popisu ne zbog toga što šire razmišljanja ekstremne desnice, nego zato što veličaju nacizam ili pak umanjuju važnost njegovih zločina ili zbog toga što pozivaju na nasilje nad strancima." Glazbenih skupina iz dijelova ekstremne ljevice ima vrlo malo na popisu zabranjenih.

Neželjena reklama?

Ukupno 1328 nosača zvuka nalazi se trenutačno na popisu BPjM-a. Radi se dakle o naslovima koji ne bi trebali biti dostupni mladima. Ne bi se trebali prodavati niti u prodavaonicama niti preko interneta mlađima od 18 godina. Ne bi ih se trebalo puštati niti na radiju niti na youtubeu.

Rita W. se u međuvremenu raspitala gdje može vidjeti popis zabranjenih pjesama, koje njezin sin Philipp ne bi trebao slušati: u Centru za socijalni rad, pri lokalnim vlastima, na policijskim stanicama ili u knjižnicama na primjer. BPjM namjerno nije ovaj popis objavio na internetu kako među mladima ne bi nenamjerno širio reklamu za zabranjene pjesme.

Autorke: Suzanne Cords/Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić