1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Genije i depresivac - Robert Schumann

Robert Schumann je bio jedan od najvećih kompozitora njemačkog Romantizma. Rođen je prije točno 200 godina. Bio je nadareni glazbenik i pisac. Stvarao je sinfonije, pisao kritike i radio kao dirigent i učitelj.

Robert Schumann portret

Robert Schumann

Zahvaljujući majci, koja je i sama navodno bila glazbeno izuzetno nadarena, Robert Schumann je već kao sedmogodišnjak počeo dobivati satove klavira, a nekako u to vrijeme i pisati prve skladbe. S obzirom da je rano ostao bez oca, majka i zakonski staratelj su odlučili, usprkos glazbenom talentu, da Robert mora izučiti nešto solidno. I izbor je pao na studij prava. Napustio je rodni Zwickau i preselio se u Leipzig. Međutim, već u prvim danima, interes i strast prema glazbi i literaturi vodili su ga daleko izvan zidova pravnog fakulteta. Redovito je posjećivao koncerte, knjižare. I malo po malo studij prava zamijenili su satovi klavira.

Rodna kuća Roberta Schumanna, Zwickau

Rodna kuća Roberta Schumanna se nalazi na glavnom trgu u Zwickau-u

Kod Friedricha Wiecka nije samo naučio tehniku komponiranja već i osnovao „Novi časopis za glazbu“ – list koji izlazi i dan danas. Idiličan odnos koji je vladao između Schumanna i Wiecka pokvarila je ljubavna priča koja se rodila između učenika i majstorove kćeri. Wieck, naime, nimalo nije bio oduševljen vezom između Roberta i njegove Clare. Smatrao je da ona može dobiti boljeg partnera i pokušao je sve da se ova veza prekine. Sukob je na kraju završio pred sudom 1840. godine. Tek je zakonska presuda u korist mladog para uspjela prisiliti tvrdokornog Wiecka da dâ svoj pristanak.

Usponi i padovi Roberta Schumanna

Clara Schumann

Clara Schumann

Brak s Clarom Robertu je izuzetno godio. Tijekom prve četiri godine braka koje su proveli u Leipzigu, Schumann je napisao nekoliko serija pjesama klasične glazbe, kvartete, kompozicije za klavir, neke od prvih simfonija, Klavirski koncert u A molu, oratorij „ Raj i Peri“. Na Sveučilištu u Jeni dobio je i počasnu doktorsku titulu – ukratko, činilo se da se kao skladatelj konačno uspio probiti. Bračni par Schumann u Leipzigu je osim toga njegovao prijateljstvo s Felixom Mendelssohnom Bartholdyem koji je Robertu ponudio radno mjesto učitelja na Konzervatoriju.

No, nekako u to vrijeme, njegove skladbe počele su nailaziti na sve manje oduševljenja. Schumannov zvuk kao da nije odgovarao duhu onoga vremena – popularniji su bili Beethoven, Mendelssohn i Chopin. Čak je Clara koja se u međuvremenu kao pijanistica probila na europsku glazbenu scenu, na svojim koncertima skladbe supruga,

Felix Mendelssohn Bartholdy

Schumanovi u Leipzigu njegovali prijateljstvo s Felixom Mendelssohn Bartholdyjem

ako uopće, svirala tek kao dodatke. Da situacija bude još gora a njegova poniženja još veća, u inozemstvu su na Schumanna sve češće gledali samo kao na supruga nadarene pijanistice, a nikako kao na priznatog skladatelja.

Pokušaj samoubojstva na karneval

Svjetlo na kraju tunela ugledao je konačno u trenutku kada je dobio poziv da u Düsseldorfu, u Gradskom orkestru, preuzme mjesto glazbenog direktora. Atmosfera koja se osjeća u Schumannovoj 3. Rajnskoj Simfoniji, ubrzo se rasplinula kao i početno oduševljenje i to, moglo bi se reći s obje strane. Iako su zapravo tražili dirigenta, u Düsseldorfu su sa Schumannom dobili skladatelja. I što se same komunikacije između njega i glazbenika tiče, niti ovdje nije je sve teklo kako treba. Schumann je govorio čistim saskim dijalektom kojeg, navodno, članovi orkestra nisu niti mogli, a niti željeli razumjeti. Bračni par Schumann nije se uspio uklopiti niti u društveni život grada na Rajni.

Sklonost depresiji, koja se kod skladatelja javljala već u mladim danima, u ovo je vrijeme postajala sve intenzivnija. Nesanicu su pratili glasovi i zvukovi koji su, prije svega noću, kako se sve češće žalio, postajali glasniji. Situaciju nije mogao popraviti niti dolazak mladog Johannesa Brahmsa, iako ga je Schumann dočekao s velikim oduševljenjem i u njemu odmah prepoznao veliki glazbeni talent.

Spomenik Robertu Schumannu u Bonnu

Spomenik Robertu Schumannu u Bonnu

27. veljače 1854. godine, na praznik karnevala, depresivan i očajan, Robert Schumann skočio je u Rajnu i pokušao se utopiti. Samoubojstvo mu nije pošlo za rukom te je posljednje dvije godine života proveo u psihijatarskoj bolnici u Bonnu. No, usprkos svemu, upravo je tijekom godina provedenih u Düsseldorfu, Schumann uspio skladati čak jednu trećinu svog sveukupnog glazbenog opusa – između ostalog, svjetski poznati Koncert za čelo, Koncert za violinu, Misu broj 147, kao i Rekvijem.

Autorice: Gudrun Stegen / Željka Telišman

Odg. urednica: Marina Martinović