Gdje se krio general Mladić

General-potpukovnik Ćurčin, koji je bio član Generalštaba Vojske Jugoslavije, rekao je da generala Ratka Mladića poznaje otprije 30 godina, da su drugovi i porodični prijatelji još od vremena zajedničkog vojnog školovanja, ali da ga je 1997. slučajno sreo u vojnom objektu za odmor i rekreaciju na planini Rajac, a potom i 2002. u sličnom objektu u Stragarima. Mladića je, prema njegovim riječima, čuvalo "nekoliko dobro obučenih momaka" u uniformama Vojske Jugoslavije. Na pitanje ko je plaćao obezbjeđenje bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, svjedok je odgovorio: "Isti onaj ko je plaćao i generala Mladića. Pretpostavljam da je to finansijski sektor Ministarstva odbrane Srbije." Svjedok je potvrdio i da je optuženi general Perišić također posjećivao generala Mladića.

"U vrijeme tih posjeta, koju je poziciju zauzimao general Perišić u Vojsci Jugoslavije?" upitao je tužilac Mark Harmon. "Bio je načelnik Generalštaba", odgovorio je svjedok i dodao: "Ja nisam bio sa njim, ja sam se našao tamo i sreli smo se." "Da li ste proveli taj dan zajedno sa generalom Perišićem i generalom Mladićem", bilo je sljedeće pitanje tužioca. "Moglo bi se reći da smo proveli veći deo dana skupa."

"Možete li nam opisati šta ste radili tog dana?"

"Pričali smo, šetali kroz šumu, igrali smo šah, karte, stoni tenis, ručali i opet šetali."

Susreti s Mladićem

Svjedok je istakao da se u Stragarima sreo sa generalom Mladićem slučajno i sasvim privatno, "više od dva, možda tri, najvjerovatnije četiri puta" i da nije znao za optužnicu Haškog tribunala. Tvrdio je i da ne zna koliko dugo je Mladić boravio u tim objektima ni da li je to bila tajna. Međutim, tužilac Harmon ga je zapitao:

"Da li ste savjetovali ljudima koji su se nalazili u objektima Rajac i Stragari da ne šire informacije o boravku generala Mladića u tim objektima?" "Da." "Zašto ste to uradili?"

"Veliki broj ljudi je poštovao, uvažao i voleo generala Mladića. No, bilo je i drugih koji bi ga rado jurili za pare i za nekakvu naknadu isporučili. Riječ je o raznim pojedincima, otpadnicima od službi bezbednosti, bivšim pripadnicima specijalnih jedinica naših, ali i iz Bosne, NATO-a, iz Engleske i drugih, koji su vršljali po našoj zemlji, i to mogli da učine.Nije bilo straha od naših organa reda, bezbednosti, policije da će ga oni uhvatiti. On se njih u to vreme nije plašio."

Prema optužnici, general Perišić je, kao načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, osnovao takozvani kadrovski centar, koji je bio zadužen za finansijsku i logističku pomoć Vojsci Republike Srpske i upotpunjavao njihove komande visokim oficirima. Time je, kaže se u optužnici, Perišić od sredine 1993. do kraja 1995. godine doprinosio počinjenju zločina u opsadi Sarajeva, raketiranju Zagreba i padu Srebrenice.