1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Gdje nestaju bh. šume?

Bosna i Hercegovina je 1992. godine prema raznovrsnosti svoje šume na evropskoj ljestvici bila odmah nakon Finske i Švedske.

22. april, Dan planete Zemlje

22. april, Dan planete Zemlje

Posljednjih 15 – ak godina država nije dovoljno vodila računa o bespravnoj sječi enormnih količina šume širom BiH, da bi se tek sad došlo do procjene da je posječeno oko 20% ukupnog prijeratnog šumskog fonda, smatraju ekološki stručnjaci iz Njemačke i Aljaske. Loša provedba zakonske utemeljenosti o zaštiti prirodnih bogatstava uvjetovala je ovakvo stanje. «Ja mogu reći da je bilo stvarno velikih bespravnih sječa u toku rata za snabdjevanje stanovništva ogrjevom, za vojske. Bilo je sječa iz koristi», Omer Pašalić, direktor Federalne uprave za šumarstvo, ukazuje na ozbiljan problem sa kojim se suočila Bosna i Hercegovina. Sa njim se slažu i svi oni koji ukazuju da je «zeleno zlato», ili šuma, sa jedne strane, građanima, u najmanju ruku, zdrava rekreacijska zona, a privrednicima zavidan izvor prihoda. Prof. dr. Sujelman Redžić, ekolog, u ocjeni o razmjeri uništavanja šuma, strožiji je od svojih njemačkih i američkih kolega. «Složio bih se da je procjena stručnjaka, posebno iz Njemačke, iz Sjedinjenih država, recimo iz Aljaske, univerziteta iz Aljaske, da je ovdje obim promjena u odnosu na prijeratno stanje pa sigurno iznosi, ja se bojim, i više od 20% i mislim da su to manje – više optimistikčije prognoze.» Najviše je posječeno šume u zapadnoj Bosni, ali i na planinama Cincar, Prenj i Velež. Najugroženije vrste su bh. endemi: bor, bukva, gorski jasen, javor, jela, munika i smrča. Šume su nekad bile osnovica razvoja društva, međutim danas u Bosni i Hercegovini nije tako, smatra Jasmina Islambegović iz Okolišnog centra za jugoistočnu Evropu (REC). «Mislim da se još uvijek treba dosta raditi na svijesti pojedinaca. Znači, bh. građane još uvijek treba edukovati kad je riječ o okolini.» Iako u Bosni i Hercegovini postoje zakoni koji izravno štite šumski fond njihova provedba na terenu je zanemariva. Prošle godine je, naprimjer, od oko pet hiljada prijava o sječi šuma, minimalnim presudama, okončano manje od hiljadu, ukazuje Omer Pašalić. Dodaje kako nedostatak vidi i u manjkavom pravosuđu. «Mogu reći da su zakoni o šumama usaglašeni sa evropskim konvencijama o zaštiti prirode, sa svim ostalim konvencijama, ali nisu, nažalost, usaglašeni sa lokalnom regulativom i o zaštiti prirode, zaštiti okoliša, tako da se u narednom periodu treba raditi na usaglašavanju.» Neselektivna eksploatacija šuma uglavnom je uz puteve. Šume, inače, održavaju ravnotežu eko – sistema. Najodgovornije su za kruženje vode u prirodi, a posljedice njihove prekomjerne sječe mogu biti dugoročne i fatalne, upozorava prof. dr. Redžić. «A one se ogledaju kroz gubitak bio – diverziteta, kroz gubitak ili ugrožavanje velikog broja divljih biljaka i životinja, uključujući i gljive, a ne treba zaboraviti da svaka ta vrsta ima svoju posebnu ulogu i zanimanje u procesima protoka energije i kuženja materije, odnosno održavanja u životu jednog eko – sistema, od kojeg sada zavisi i život samoga čovjeka.» Prof. dr. Redžić vjeruje da Bosanci i Hercegovci ne mogu spriječiti ozonsku rupu, ali svakako mogu, primjerenom sječom šume, izbjeći katastrofe kao što je erozija ili ispiranje tla. «Da se formira samo jedan milimetar ili jedan santimetar šumskoga zemljišta na optimalnom nagibu potrebne su hiljade godina. E, sad, samo jedna kiša na šumskoj goleti može da odnese, recimo, tone i tone zemljišta i da za veoma kratko vrijeme od nekadašnje zelene oaze napravi pravu pustinju.» Bh. šume iskorištavaju kako pojedinci tako i preduzeća, koja često drvnu masu nelegalno izvoze u zapadnoevropske zemlje, jer Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država sa prirodnom šumom. Ali, na to još samo ukazuju nevladine organizacije i tek pokoji ambiciozni aktivist, upozoravajući, bar za sada – gluhe uši, da će jednog dana biti kasno.