1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Gdje je nestala Bušova "koalicija voljnih"?

Od „Koalicije voljnih“ i fronta u borbi protiv terorizma u svijetu, koji je pokrenuo američki predsjednik Džordž Buš nije mnogo ostalo. Posebno, nakon što se ove nedjelje povukao i poljski kontigent vojnika.

Koalicija voljnih se na početku sastojala od 49 zemalja.

"Koalicija voljnih" se na početku sastojala od 49 zemalja.

Američki predsjednik Džordž Buš je 2003. godine na konferenciji za novinare u Bijeloj kući ponosno istakao kako Koaliciju u borbi protiv terora čini 49. država raznih boja, rasa i nacija, koje predstavljaju milijardu i 230 miliona ljudi.

Povlačenjem poljskih vojnika iz Iraka „koalicija voljnih“ danas zvuči kao fikcija. Posebno ako se ta koalicija gleda kroz prizmu Saveza i trupa koje se bore na terenu. Još u vrijeme tek povedenog rata protiv terorizma 2003. godine i nakon toga, borbene jedinice su, ustvari, bile sačinjene od vojnika iz deset zemalja, od kojih su se neke od njih već povukle. Pored 150. 000 američkih vojnika, danas je u Iraku 4.100 Britanaca, stacioniranih u vazdušnoj bazi u Basri.

Došlo vrijeme da se kući krene

Bush trifft Al Maliki in New York September 2007

Irački premijer Maliki tokom razgovora s američkim predsjednikom Bušom

Irački premijer El Maliki je nedavno za londonski „Tajms“ izjavio da je došlo vrijeme da se strane trupe povuku, dok je britanski šef vlade Braun za narednu godinu najavio daljnje smanjenje trupa. Totalno povlačenje britanskioh vojnika, doduše , nije spominjano, ali su one, sa početnih 45.000, pale na manje od jedne desetine.

Na početku invazije na Irak, pored Amerikanaca, glavninu trupa činili su Australci i Poljaci, dok su ostale države svoje vojnike slale po završetku rata, kako bi pomogli u očekivanoj obnovi Iraka. Naravno, vjerovale su da će od te misije i obnove profitirati. Tako je Poljska od početnih 194 vojnika, povećala njihov broj na 2.500, nadajući se ugovorima u izvođenju većih projekata obnove, ili primat u prodaji oružja Iraku. No, Vašington nije ispunio ta očekivanja.

„Spala knjiga na dva slova“

Službeno je u Iraku, pored Amerikanaca i Britanaca, još prisutno 18 država sa svega 2.000 vojnika i ono je više simobolično. Južna Koreja ima 600, a Singapur, recimo samo jednog. Šta je njihov zadatak u vojnom i političkom smislu, ostaje nejasno. Davno je prošlo vrijeme da je neko osim Amerikanaca i Britanaca pruzeo odgovornost za kontrolu neke od iračkih provincija. Pritom je većina sudionika na ulazak u Koaliciju pristala na nagovor i pritisak Vašingtona. Nije poznato da im se to i isplatilo. Izuzev američkog predsjednika Buša, koji je povremeno hvalio širokim frontom država koje stoje iza njega. Od tog fronta i kolacije voljnih, međutim, ostalo je vrlo malo.