1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Gdje je more u Europi najčišće?

Mit o čistom hrvatskom moru nije samo mit. Hrvatske plaže su u europskom vrhu, ali ima i zemalja koje imaju čišće more. Barem na papiru.

Njemački kupači se, ako im vrijeme ne pomrsi račune, mogu veseliti ovom ljetu. Jer voda na njemačkim kupalištima je uglavnom čista. Njemačka je prijavila 2.292. kupališta od kojih u prošloj godini samo šest nije zadovoljilo kriterije zadane direktivom Europske unije.

Europska agencija za okoliš (EEA) je u svom izvještaju predstavljenom ovoga tjedna iznijela i rezultate monitoringa čistoće vode na plažama i u drugim europskim zemljama (svim članicama Europske unije te Švicarskoj i Albaniji) - i na obalama mora i na kupališnim lokacijama u unutrašnjosti. Čistoća vode na europskim kupalištima je načelno zadovoljavajuća. Provjereni su uzorci s 21.000 kupališta diljem Europe i samo 385 ih nije zadovoljilo minimalne kriterije EU-a, što je manje od 2 posto. Štoviše, čak 84 posto kupališta je ocijenjeno najvišom ocjenom, tj. predikatom "izvrsno".

Hrvatska na 5. mjestu

Najčišćim morem se u 2015. godini, prema rezultatima kontrola koje koordinira Europska agencija za okoliš može pohvaliti - Cipar. Voda na čak 99,1 posto njegovih plaža zadovoljava najviše standarde čistoće koje je EU postavio direktivom iz 2006. godine. Nakon njega slijede Malta s 97,7 posto, Grčka s 97,2 i kao četvrta Hrvatska s 94,2 posto. Iza nje je Italija s 90,5 posto.

Plaža Ramla Bay na Malti

I Malta se može pohvaliti čistim morem

Prvo mjesto na listi kakvoće vode za kupanje zauzima, doduše, zemlja koja nema morskih plaža - Luksemburg. Ali pritom treba znati da Luksemburg u sustavu monitoringa kakvoće vode za kupanje ima samo 11 kupališta, dok Hrvatska ima preko 900.

Najčešće su razlozi onečišćenja, kaže stručnjak Europske agencije za okoliš Peter Kristensen, "velike kiše i otpadne vode" koje se slijevaju u mora, jezera i rijeke, a u unutrašnjosti ponekad i izmet pataka, gusaka i drugih ptica u blizini kupališta.

"U mnogim zemljama Sredozemlja je kakvoća vode dobra i zbog toga što u ljetnim mjesecima nema puno kiše. Osim toga voda je tamo često puno dublja nego na sjeveru Europe gdje imamo plaže s puno plićaka", objašnjava Kristensten te dodaje kako i jaka sunčeva svjetlost doprinosi bržoj razgradnji bakterija.

Što znači čisto more?

Mnogim kupačima koji su doživjeli jadranske plaže na prepunim lokacijama u jeku sezone činit će se ove statistike malo sumnjivima. Je li moguće da je na splitskim Bačvicama u kolovozu kada "čovjek leži na čovjeku" more izvrsne čistoće kako sugerira karta s ocjenama kakvoće mora za kupanje koja se može naći na internetu

http://baltazar.izor.hr/plazepub/kakvoca_detalji10?

Ne nužno. Ali se ne radi o onečišćenju koje može biti opasno po zdravlje. Prema direktivi EU-a prema kojoj se provodi monitoring u Hrvatskoj i svim ostalim članicama EU-a se, naime, prate dvije indikativne bakterije koje uglavnom potječu iz komunalih otpadnih voda (crijevni enterokok i escherichija coli/E. coli). I koje se smatraju čimbenikom koji ugrožava zdravlje. Ostala onečišćenja se u okviru ovog monitoringa ne "mjere" jer to nije definirano smjernicama EU-a.

Hrvatska je, pak, treba pritom reći kada je u pitanju sustavni monitoring čistoće mora, zapravo vrlo "uzoran učenik". Na cijeloj obali se, kako doznajemo od Ministarstva zaštite okoliša i prirode, još od 1989. godine obavlja sustavni monitoring po staroj europskoj direktivi, a od 2009. godine po novoj koju je Hrvatska kao jedna od prvih zemalja implementirala i počela provoditi. Zanimljivo je i da se na stranici s ocjenama kakvoće mora za kupanje u Hrvatskoj mogu naći dva rezultata - prema hrvatskoj Uredbi o kakvoći mora za kupanje i prema EU-direktivi. Na nekim lokacijama su ta dva rezultata različita jer je, kako nam je objašnjeno u nadležnom ministarstvu, hrvatska uredba stroža od referencijalnih vrijednosti europske direktive. Na stranici se mogu naći i rezultati koji pokrivaju različita vremenska razdoblja: pojedinačni, godišnji i konačni pri čemu su godišnji i konačni vjerodostojniji i daju bolji uvid u kvalitetu mora za kupanje na određenoj lokaciji.

Zlatni rat na Braču

Kristalno-plava boja hrvatskog mora ne vara - barem kada su u pitanju bakterije

Generalno se, međutim, može reći da je hrvatsko more, barem kada su u pitanju kriteriji koje nalaže Europska unija, vrlo čisto. 882 lokacije su dobile izvrsnu ocjenu, 25 dobru, samo jedna zadovoljavajuću, a niti jedna nije "pala" na testu. Situacija je nešto malo drukčija kada se pogleda karta konačnih ocjena za razdoblje između 2012. i 2015. Tu je čistoća mora u Kaštel Sućurcu nezadovoljavajuća http://baltazar.izor.hr/plazepub/kakvoca_detalji10.

Dobra je vijest, međutim, kako saznajemo iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode, da more u Hrvatskoj postaje sve čišće - naravno, opet uz napomenu da se radi o kriterijima zadanima EU-ovom direktivom o upravljanju kakvoćom vode za kupanje (http://baltazar.izor.hr/plazepub/direktiva?p_god=2015&p_filter=&p_zup_id=&p_jezik=&p_grad=&p_ciklus=-2&pobjs=).

Razlog tome je prije svega intenzivna gradnja kanalizacijskog sustava na priobalju i otocima, ali i transparentnost sustava monitoringa. Kupači, naime, u realnom vremenu, u svakom trenutku mogu pratiti rezultate kontrola na svojim plažama - što i čine. To pokazuje sve veća posjećenost web-stranice s ocjenama kakvoće mora.

More u Europi sve čišće

Iz godišnjeg izvještaja Europske agencije za okoliš se doznaje da trend poboljšanja kakvoće mora u Hrvatskoj odgovara trendu koji se može uočiti u čitavoj Europi. Europska agencija za okoliš sa zadovoljstvom konstatira kako se u posljednjih 25 godina monitoring obavlja u sve većem broju zemalja i na sve većem broju lokacija u pojedinim zemljama. Osim toga, kakvoća mora na kupališnim lokacijama se zadnjih desetljeća znatno poboljšala. 1991. godine je tek 56 posto lokacija bilo ocijenjeno najboljom ocjenom, dok je 2015. čak 87 posto dobilo ocjenu "izvrsno". Početkom 1990-etih je, osim toga, 25 posto kupališta "palo" na provjeri kakvoće vode, dok u 2015. manje od dva posto nije zadovoljilo minimum koji traži EU.

Ali to nikako ne znači da se smijemo opustiti. Treba na svim razinama činiti sve da tako i ostane. Jer, je voda, kako stoji i u direktivi EU-a "prirodno bogatstvo u oskudnim količinama" koje treba zaštiti, čuvati i pažljivo njime gospodariti. A ono, i na to se podsjeća u EU-ovom dokumentu, ima "ograničenu sposobnost oporavka od negativnih utjecaja nastalih djelovanjem ljudi".

Preporuka redakcije