Gazprom se širi po Evropi

Carstvo ruskog koncerna Gazproma je carstvo superlativa: ono se sastoji od 160.000 kilometara plinovoda, oko 1.000 "sestrinskih" firmi i 400.000 zaposlenih koji su u prošloj godini utržili rekordnu dobit od preko 24 milijarde eura. Oko šestine plina koji se potroši na cijelome svijetu potječe iz Gazpromovog plinovoda što taj ruski koncern čini drugim navećim izvoznikom plina na svijetu. I Njemačka trenutno dobija oko 40 posto svog plina iz Rusije. Za očekivati je da će planovi o okretanju leđa atomskoj energiji sigurno povećati njemačke potrebe za plinom.

Do sada je ruski (praktično) monopolist zarađivao vadeći plin iz podzemnih rezervi do prodaje velikim njemačkim uvoznicima. No, ubuduće namjerava zarađivati sve do plamenika njemačkih štednjaka. Gazprom si je postavio za cilj da dođe direktno do krajnjih korisnika, malih mušterija, kako bi i na taj način ostvario zaradu, objašnjava Stefan Lechtenböhmer iz vupertalskog Instituta za klimu, okoliš i energiju. Prema Njemačkoj je Gazprom već odavno pružio pipke.

Borba za moć

Tako je početkom 90-etih godina zajedno s BASF-ovom firmom-kćeri Wintershallom osnovao poduzeće Wingas koje danas opskrbljuje krajnje korisnike u Njemačkoj s 20 posto plina. Nedavno se počelo pričati da bi Gazprom mogao preuzeti lošestojeći Ruhrgas, firmu-kćer njemačkog energetskog diva E.on-a. Ruhrgas trenutno pokriva 50 posto tržišta krajnjih korisnika. Za Gazprom bi to, dakle, bio dobar posao. No, tom dealu bi se mogle ispriječiti agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. "Ja sam čvrsto uvjeren da bi prodaja Ruhrgasa Gazpromu prema važećim pravilima za liberalizaciju tržišta u EU-u bila nemoguća", kaže Konstantin Simonov, direktor Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost u Moskvi.

Teško da će europski zaštitari tržišne utakmice dozvoliti veću moć Gazproma, štoviše, oni namjeravaju oslabiti njegovu trenutno vrlo snažnu poziciju i to preko plinovoda. Dugo godina su na jednoj strani europskog tržišta plina stajali jaki proizvođači, uglavnom iz Rusije i Norveške, a na drugoj strani veliki uvoznici kao na primjer Ruhrgas. Moć proizvođačima daje prije svega njihov sustav plinovoda. Jer onaj tko ne može transportirati plin, taj ga niti ne može prodavati u Europi. Ubuduće bi, prema želji Europske komisije plinovode trebali moći koristiti i proizvođači koji nisu njihovi vlasnici. Transport plina bi trebala kontrolirati nacionalna regulativna tijela.

Liberalizacija tržišta

Osim razdvajanja trasa transporta plina, uvedena su i "trgovišta" plinom. Tradicionalno se trgovina plinom obavljala preko dugoročnih ugovora sklapanih direktno između proizvođača i uvoznika pri čemu se njegova cijena ravnala prema cijeni nafte. Ubuduće bi se sve više plina trebalo prodavati i kupovati na "trgovačkim punktovima" gdje bi se cijena trebala ravnati prema ponudi i potražnji, a plin u željenim količinama kupovati kratkoročno.

Rusija se naravno buni protiv ovakvog "rezanja" poslovne moći, bori se za iznimna pravila u EU-u koja bi važila za njezine plinovode. Paralelno planira raširiti svoju mrežu dalekovoda prema istoku kako bi jednog dana mogla gospodarskom divu Kini koja se razvija vrtoglavom brzinom, ali i drugim azijskim zemljama prodavati plin. To, međutim, nije razlog da se strahuje za važnost europskog tržišta -ono je i dalje za Gazprom najzanimljivije i za njega de facto nema alternative, smatra Jonas Grätz iz njemačke Zaklade znanosti i politike. Plinovodi za Aziju tek su u fazi planiranja tako da će to tržište Gazpromu postati zanimljivo tek za 20-30 godina, kaže on.

Ni konkurencija ne spava

Novog tržišta još nema, a na postojećem Gazprom ima sve više konkurencije. Jedan konzorcij tako planira izgradnju plinovoda pod imenom Nabucco, kojim bi trebao teći plin iz središnje Azije u Europu, zaobilazeći Rusiju.

Trenutno u Europu brodovima dolazi i tekući plin iz zemalja poput Katara. Nakon otkrivanja takozvanog nekonvencionalnog plina, prošle godine su čak i Sjedinjene Države, inače klasični uvoznik plina, isporučile brodovima manje količine plina u Europu.

Takve mogućnosti bi Njemačka trebala i dalje koristiti kako bi smanjila moć Rusa na energetskom tržištu, smatra Jonas Grätz. Mogla bi, između ostalog, više investirati u terminale za tekući plin i dati jaču potportu RWE-u koji ulaže u Nabucco. "To bi bila ispravna strategija, s obzirom da će nam trebati sve više zemnog plina", zaključuje njemački analitičar.

Autor: Insa Wrede / Dunja Dragojević

Odg. ur.: Belma Fazlagić-Šestić