1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Gadafi - vuk u janjećem krznu?

Muamer Gadafi je sa ulica Tripolija uklonio desetine svojih portreta, ipak oni se još uvijek vide na svakom koraku. Lider revolucije je prisutan svugdje. Njegovo carstvo je locirano na vojnom poligonu, a obogaćeno je beduinskim šatorima, palmama i kamilama - sve izgleda kao sa nekog drugog svijeta. Gadafi takodje. To ipak nije sprijeöilo njemaökog kancelara Schrödera da u šatoru lidera Libije razgovara o politici i o biznisu. Komentar Judith Hartl.

Schröder u šatoru Muamera el Gadafija

Schröder u šatoru Muamera el Gadafija

Priče koje Gadafi iznosi su često zbrkane i čak su i kancelara Schrödera ponekad ostavljale bez teksta. Zapad je ipak odlučio da Gadafiju dozvoli povratak na medjunarodnu scenu. Gadafi više nije zločinac, nego važan partner.

Tek što su Libiji ukinute sankcije, zapad već stoji u redu za prijem. Svi žele da se rukuju s Gadafijem - britanski premijer Blair, italijanski premijer Berlusconi, francuski predsjednik Chirac je takodje najavio posjetu. Amerikanci su se odavno ušunjali na zadnja vrata i zadovoljno sjede na najboljim naftnim izvorima.

O tome se ustvari i radi. O nafti i gasu kojih ima u Libiji, ali čija nalazišta još nisu stavljena u funkciju. Kompanije se nalaze u zlatnoj groznici. Gadafi je taj koji pokreće energetsku privredu, usput pomaže da se taoci oslobode iz ruku islamistički nastrojenih otmičara, u borbi protiv terorizma i pronalasku rješenja za problem ilegalnih useljenika u Evropu.

Stvara se utisak da Gadafi postaje patentno rješenje za probleme svijeta u procesu globalizacije. Ipak, ne treba zaboraviti da on autoritarno vlada Libijom već 36 godina, da je podržavao i organizovao terorističke napade protiv zapada. Da li se on preko noći pretvorio iz vuka u janje?

Gadafi je lukav. On zna da se mora prikloniti zapadu ako želi da izbjegne krah svoje države koja je bila pod sankcijama. On je morao učiniti ustupke, barem na političkom polju. Zapad mu je povjerovao, ili barem želi da vjeruje kako Gadafi ne želi da ima veze sa oružjem za masovno uništenje, te da osudjuje terorizam. Dokaz za to su milionske odštete koje Libija plaća zbog učešća u raznim atentatima. Time je Gadafi kupio svoju vjerodostojnost. Brak sa zapadom neće niknuti iz ljubavi, nego iz obostranog interesa. Obje strane imaju samo koristi od toga.

Uprkos čitave euforije koja se stvorila oko Gadafija i Libije, treba sačuvati hladnu glavu. Proces promjene nekadašnjeg nitkova ne traba posmatrati kao završen, ali treba se nadati da će se nastaviti u istom pravcu. Nešto tako je rekao i sam kancelar Schröder. U svakom slučaju, niko u ovom trenutku ne želi da čuje priču o vuku u janjećem krznu.