U znaku borbe protiv terorizma
Sudionici summita skupine G20 u turskoj Antalyji bili su šokirani terorističkim napadima islamista u Parizu. Oni su objavili, što je rijetkost, zajedničko priopćenje u kojem nisu škrtarili na riječima i oštrim izjavama. Rekli su da se zajedno žele suprotstaviti sve većem broju terorističkih boraca. Izgleda da su Amerikanci, Europljani, Azijati i Afrikanci po prvi put jedinstveni u ocjeni da se treba ograditi od terora u svakom obliku. Svaka od 20 zemalja članica ekskluzivnog kluba bila je sama ili cilj terora ili je u stalnoj opasnosti da će to postati. Najnoviji napadi u srcu Europe svakome su jasno pokazali koliko je u međuvremenu opasna i moćna teroristička vojska „Islamske države“.
Zapravo je sramota da je to najnovije užasno „buđenje“ bilo nužno da bi svjetska zajednica konačno pokazala spremnost na više odlučnog djelovanja. U posljednjih nekoliko mjeseci već je nekoliko stotina Turaka, Libanaca, Nigerijaca i turista u Tunisu postalo žrtvama opakih ubojica. Lideri skupine G20 su šokirani i zbog toga što još uvijek nemaju dovoljno sredstava kako bi se obranili od napada na civilizirani svijet, kako je to formulirao američki predsjednik Obama. Oni više ne mogu jamčiti sigurnost svojim vlastitim građankama i građanima, dakle ne mogu više ispuniti ključnu zadaću države. To se mora promijeniti, zahtijevaju svi. Ali kako?
SAD i Rusija moraju surađivati
Za početak nadu budi sastanak američkog i ruskog predsjednika u Antalyji. Oni bi trebali prebroditi razlike u mišljenjima oko rata u Siriji i zajednički eliminirati „Islamsku državu“. U Siriji i u Iraku. Kasnije se onda može pobrinuti oko budućnosti sirijskog režima pod Bašarom al Assadom. Izgleda da više nije isključena ni mogućnost pojačanih vojnih akcija, možda i uz korištenje kopnenih trupa ili uz sudjelovanje NATO-a. Francuska je odlučna. Njemačka kancelarka Angela Merkel je rekla da će zajedno s Francuskom učiniti sve što bude potrebno. Koliko daleko seže to obećanje, to ćemo vidjeti u idućim danima i tjednima.
Eliminiranje „Islamske države“ i povratak mira u Siriju trebalo bi spriječili pojavu novih terorista. Ali tu nema iluzije. Terorista koji već žive među nama, nećemo se riješiti bombardiranjem Sirije. Njih moraju pronaći policije svake zemlje pojedinačno. A po tom pitanju u Europi i mnogim drugim zemljama G20 ima još puno neobavljenih domaćih zadataka, koji se moraju uraditi. Predsjedavajući Vijeća Europske unije, Poljak Donald Tusk, ispravno je primijetio da „mi moramo djelovati“. Još jedan sastanak na vrhu, uz sve prethodne, ne možemo sebi više priuštiti, tvrdi on.
Solidarnost u skupini G20? Ne!
Jedinstvo grupe najvažnijih zemalja svijeta G20 već je na velikom testu po pitanju izbjeglica. Europljani se moraju suočiti sa začuđenim pitanjima iz drugih krajeva svijeta o tome zašto nisu u stanju učinkovito zaštititi svoje vanjske granice. Ne samo kako bi registrirali izbjeglice, već i kako bi pravovremeno pronašli teroriste koji su se „ušuljali“ kao izbjeglice. Europske članice G20 obećale su da će se „popraviti“. Ali za to im treba suradnja s Turskom. Pregovori s jako samopouzdanima turskim predsjednikom Erdoganom do sada nisu urodili zadovoljavajućim rezultatom. Ali već se nazire da će Europa izaći daleko u susret Turskoj, jednostavno zato što je Erdogan trenutno u boljoj poziciji.
Ostale članice skupine G20 su s puno riječi pokazali razumijevanje za izbjegličku krizu, ali naravno da nije bilo obećanja da će netko i sam prihvatiti izbjeglice iz Sirije. Mnoge zemlje, među njima Australija, Indonezija, Kina, Južnoafrička Republika, Brazil i Saudijska Arabija krizu smatraju regionalnim problemom imućne Europe. Tu ne pomaže ni kad savezna kancelarka, koja je i sama pod pritiskom, skupa sa EU apelira na globalnu solidarnost. G20 nije bazar solidarnosti, ovdje se radi o interesima. G20 nije ni udruženje za ljudska prava ili demokraciju. Zajedničke vrijednosti ovdje ne igraju neku veliku ulogu. Radi se u biti o gospodarskoj koordinaciji – odnedavno i o obrani od terora.