Frustracije, očaj i kult oružja u Srbiji

Nezapamćen zločin šokirao je Srbiju, ali i čitav svijet. Ljubiša Bogdanović (60) u utorak ujutru (10.4.) je hicima iz vatrenog oružja usmrtio 13 osoba – šest žena, šest muškaraca i dvogodišnje dijete. Bogdanović je najprije ubio svog sina, a potom je krenuo u smrtonosni pohod po okolnim kućama.

Niko to nije očekivao

Stanovnici sela Velika Ivanča, komšije i poznanici, Bogdanovića opisuju kao potpuno normalnog čovjeka sa kojim ranije niko nije imao problema. Nije im poznato ni da je imao porodične, finansijske ili zdravstvene probleme:

„Bili su dobre komšije, dobri za sve, da ti pomognu, da ti učine, ali šta je ispalo u mozgu – to ne zna niko.“

„Niko to ne može da povjeruje – da će ubiti svog rođenog sina, svoju mater, da će ubiti svoju familiju, svoju rodbinu da će pobiti.“

„Ja ga 22 godine znam, nikad ništa tu nije bilo. Ne može se reći da je neko pretpostavljao da bi to moglo da se desi.“

„On je sa namjerom to uradio, jer on je bio veliki prijatelj i rođak ove kuće, a da on napravi ovakav masakr… I ja sam bio na ratištu, i on bio na ratišu – ma kakve to veze ima. To ja ne priznajem, uopšte to ne priznajem.“

Frustracije i očaj društva

O tome koji su bili motivi ubice, još uvijek se samo nagađa. Možda će se nešto više saznati od njegove supruge Javorke (60), koja je preživjela masakr sa teškim povredama. Njeno zdravstveno stanje sada je stabilno i ona se nalazi u Urgentnom centru u Beogradu. Sam ubica, koji je po dolasku policije pokušao da izvrši samoubistvo, takođe je u Urgentnom centru, u komi, i njegovo zdravstveno stanje je kritično.

Policija radi na novom Zakonu o oružju koji između ostalog predviđa da ljekarski pregledi za ljude koji imaju dozvolu za držanje oružja budu češći.

Sociolog Dragan Koković uzrok za ovakav zločin vidi prije svega u društvu i načinu na koji se ono nosi sa izazovima sa kojima se suočava: „Sigurno je da je naše društvo u nekoj dezorganizaciji, u velikom siromaštvu, imamo esencijalne i duhovne frustracije, imamo prosto jedan egzistencijalni očaj.“

Kult oružja

Mediji su nakon masakra prenijeli informaciju da Bogdanović nije imao dosije u policiji, da je prije godinu dana ostao bez posla, ali i to da je početkom 90-ih bio na ratištu u Slavoniji. Sociolog Koković smatra, ipak, da nije riječ o tzv. Postraumatskom sindromu: „Ja lično mislim da mnogi koji danas naglašavaju Postraumatski sindrom možda malo pretjeruju u tome, ali drugi momenat koji je ovde vrlo bitan jeste taj 'kult oružja', ta uobičajena praksa našeg čovjeka koji smatra da je to regularan način rješavanja nekih problema, i držanje oružja u kući.“

Prema nekim procjenama, u Srbiji ima milion i 100.000 komada registrovanog oružja. Iz policije podsjećaju da je prije dva mjeseca urađen novi Nacrt zakona o oružju i municiji koji predviđa veću kontrolu ljudi koji nose oružje. Na Zakonu se, inače, radi još od 2007. kada se u selu Jabukovac kod Negotina dogodilo devetostruko ubistvo.

Autorka: Marina Komad

Odgovorna urednica: Zorica Ilić