Fredi Merkjuri, vječna rok ikona

Njegov scenski nastup je nezamjenljiv. Na Vembliju stoji pred 70.000 ljudi i igra se s njima. Počne da pjeva nešto, pa pusti publiku da pjeva, uvijek nešto blesavo. Na kraju kaže 'fuck you', smije se a onda ostatak benda počinje sa 'Under Presseure'! 1986. je grupa Kvin (Queen), koju su činili Fredi Merkjuri (glas, klavir, gitara), Brajan Mej (gitara i glas), Rodžer Tejlor (bubanj i glas) i Džon Dikon (bas), bila istinski super star. A Merkjuri sam je već odavno ikona. On zna da sebe inscenira, da se na svoj račun smije. Na kraju koncerta bi često sebi stavljao krunu na glavu.

Androgen kao i Dejvid Bouvi, nije djelovao tako hladno kao njegov kolega, već se igrao sa obje svoje strane do groteske - kako sa muškom tako i sa ženskom stranom ličnosti. Pa njegov glas, raspona četiri oktave, koji zvuči jedanko snažno čak i kada pjeva sa operskom divom Monserat Kabalje. Vorkoholik, savršen u svojim patetičnim gestama, plesu, izrazima lica: od usana koje podrhtavaju do često podrugljivih pogleda.

Privatni život je bio tabu

Njegov privatni živcot i ličnost koju je prikazivao na sceni strogo je odvajao. Homosekusalnost? On nikada o tome nije progovorio ni jednu jedinu riječ. Kada ga je 1985. u Riju jedna lukava reporterka pitala da li pjesma 'I want to break free' ima neke veze sa oslobađanjem (outingom) gej muškaraca, on joj je parirao govoreći: "Pjesmu je napisao Džon Dikon. Čovjek je srećno oženjen, ima četvoro djece, nemam pojma otkud Vam to uopšte." U jednom pak drugom intervjuu je kazao kako zapravo ne voli da daje intervjue. Mrzi da razgovara s ljudima koje ne poznaje. Onda kada bi bio malo bolje volje znao bi da se zeza: "Ako ljudi prestanu da kupuju naše ploče, moraću sigurno da postanem striper i onda bih mogao da izvodim stritpiz pjevajući pjesme koje sam ja pisao." No, ipak se žestoko sumnjalo da je Merkjuri gej.

AIDS

80-ih godina prošlog stoljeća svijet je upoznao jednu podmuklu bolest imunog sistema - sidu (AIDS). Bolest se prenosila seksualnim putem i veoma brzo proširila gej scenom. Fredi Merkjuri je u sred te scene, organizuje divlje partije i ima veze s muškarcima. No, o tome zvanično niko ništa ne zna. Kada je jedan tabloid pisao da se Merkjuri 1985. podvrgao AIDS testu, demantovao je. Međutim, tabloid 'The Sun' ne odustaje i 'pušta' na njega svoje paparace.

U to vrijeme kada je Fredi Merkjuri saznao za svoju bolest, bilo je već više različitih tvrdnji. Informacije o tome dijelio je na kašičicu samo svojim najbližim prijateljima. Čak nikome iz benda nije rekao ništa. Svi su samo vidjeli da je veoma bolestan i da se njegovo stanje pogoršava iz mjeseca u mjesec. Nije govorio ništa čak i kada bi na red došle turneje a on odbijao da ide na koncerte. "Mi zaista jedno vrijeme nismo znali šta se s njim događa", priča Brajan Mej. "Bilo je to nepisano pravilo da se o tome ne smije govoriti."

Bivao je sve mršaviji, ispijeniji. Na njegovom posljednjem javnom nastupu, na Brit Awards 1990, kada je Kvin dobio počasnu nagradu za 'izuzetan doprinos britanskoj muzici', bio je jako mršav; govor je držao Brajan Mej koji je pokušao čak i da se našali. Ali, svi su bili potišteni što medijima nikako nije promaklo. Reporteri su mu čitavo veče bili za petama, a na fotografijama koje su urađene na partiju nakon dodjele nagrada izgledao je strašno.

Posljednji album s posljednjim atomima snage

Kvin ulazi u studio da snima album 'Innunendo'. Brajan Mej je kasnije u jednom intervjuu rekao: "Snimili smo album znajući da nemamo još mnogo vremena." Međutim, sam Fredi i dalje ne želi da o tome govori. Kolegama je rekao da želi da pravi muziku dok ne padne. "Trpio je strašne muke. Ali, nije dozvolio da se to vidi. Nikada ga nisam čuo da se žali", kazao je Brajan Mej. Tek u januaru 1991. rekao je sve i svojim kolegama.

Tada nastaje video "These are the days of our lives". Merkjuri pjeva posljednji put - posljednjim atomima snage i pod vojničkom disciplinom. Kao opsjednut do svoje smrti je bio fokusiran na svoju muziku. On je želio da stvari privede kraju. Takođe mu je važno bilo da je u ljeto 1991. snimljena i pjesma 'Mother love'. Pjesma je snimana dio po dio. Samo mjesec dana prije njegove smrti pjesma je bila gotova. No, album 'Made in Heaven' izlazi tek 1995, zajedno sa pjesmom 'Too much love will kill you'.

23. novembra 1991. objavio je u saopštenju za medije da boluje od side. Dan kasnije umire od posljedica zapaljenja pluća.

'I see a little silhouette of a man..'

Godinu dana nakon njegove smrti ponovo se sastaju članovi grupe Kvin i sve velike zvijezde 90-ih i održavaju koncert u čast Fredija Merkjurija. Elton Džon i Aksel Rouz pjevaju čuvenu 'Boemsku rapsodiju'. Svako, ko je tada bio na koncertu, ježio se od glave do pete kada je bend zaćutao i kada je pušten originalni video zapis sa Fredijevim glasom: 'I see a little silhouette of a man...' Kvin i do dana današnjeg kada izvodi ovu pjesmu izvodi je na ovaj način. Fredi Merkjuri je umro prije 25 godina, ali zapravo od nas nikada nije otišao. U jednom intervjuu, koje uopšte nije volio, je rekao: 'Da li bih ponovo uradio isto? Naravno - zašto ne? Možda samo malkice drugačije.'