1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Frankfurtski aerodrom se priprema za ebolu

Da li smo spremni za ebolu? Njemački mediji već sedmicama postavljaju to pitanje. Frankfurtski aerodrom je zbog svoje veličine pod posebnom lupom. Koliko je Frankfurt zaista nesiguran, kada je u pitanju ebola?

Ebola nastavlja da bjesni u Africi. Do sada, virus je odnio više od 1.500 života u zemljama zapadne Afrike – Gvineji, Sijera Leoneu i Nigeriji. Ali smrtonosna bolest sije strah i na evropskom kontinentu, što je izazvalo pojavljivanje lažnih upozorenja.

Nekoliko aviokompanija, uključujući i British Airways i Air France, otkazale su letove ka pogođenim zemljama. Evropski aerodromi su na oprezu već sedmicama. Kao najveći aerodrom u Evropi, Frankfurt je pod posebnom prismotrom. Kroz staklena vrata terminala na ovom aerodromu svake godine prolazi preko 58 miliona putnika.

Ne pitaj, ne govori

Taksisti koji čekaju na terminalu za međunarodne dolaske su zabrinuti da bi neko od tih putnika mogao nositi ebola virus. „Često imam loš osjećaj u vezi s tim“, komentariše jedan od njih. „Svakog puta kad napuštam aerodrom s nekim od putnika, pitam: 'Mogu li znati odakle dolazite?'. To radim kako bih bio siguran da li zaista želim da rizikujem.“ On kaže da je razmišljao o tome i da nosi masku preko usta."

Taksisti na aerodromu u Frankfurtu

Taksisti na aerodromu u Frankfurtu

Druga dvojica kažu da oni imaju dužnost da odvezu ljude gdje je potrebno i ne pitaju odakle su došli. „Šta sada tu možete? Tako je kako je. Moramo da nastavimo da radimo“, priča jedan od njih dok povlači dim iz cigarete.

Hitna medicinska pomoć

Taksisti zavise od bezbjednosnih mjera na aerodromu i od toga da li su se putnici koji dolaze iz pogođenih zemalja testirali na ebolu. Međutim, Abu-Bakar Jaloh, novinar iz Bona, kaže da je lako reći da putnici moraju da se testiraju, ali to nije tako jednostavno uraditi. On se nedavno vratio iz Fritauna u Sijera Leoneu, gdje je tokom izvještavanja bio u bliskom kontaktu sa zaraženima. Nije se osjećao dobro i očajnički je pokušavao da se testira kako bi utvrdio da li ima ebolu. Bio je šokiran odgovorom medicinskog osoblja. „Odete u hitnu pomoć i sjedite tamo satima i satima i kažete im ‘Molim vas, moj slučaj bi mogao da bude veoma ozbiljan', ali čak i kad sam im objasnio da bih mogao biti zaražen, rečeno mi je da su hitni slučajevi prioritet“, priča Jaloh. „Dok god ne izgledaš kao da umireš, nisi prioritet.“

Odgovor koji je dobio u Fritaunu, po povratku u Njemačku natjerao ga je da misli da „mjere koje vlasti i aviokompanije u Evropi sprovode nisu dovoljne“.

Krizni tim za ebolu

Osoblje regionalne zdravstvene ustanove u Frankfurtu se sigurno ne bi složilo s ovim stavom. Glavni konsultant za javno zdravlje René Gottschalk kaže da njegovi zaposlenici poslednjih nedelja 30 odsto vremena troše baveći se pitanjem ebole. Svakog dana Gottschalk i njegov tim se sastaju u takozvanom "uredu za krizni menadžmet u slučaju pojavljivanja ebole", kako bi se pripremili za evenutalnu kriznu situaciju.

U timu se nalaze i specijalisti za infektivne bolesti i eksperti za krizni menadžment, koji sarađuju s policijom i vatrogascima. Zidovi u prostoriji su oblijepljeni mapama, zdravstvenim upozorenjima, listama kontakata za hitne slučajeve, kao i aerodroma u Africi, te podacima o letovima sa ovog kontinenta.

Zaštitne mjere prilikom kontakta sa oboljelima

Zaštitne mjere prilikom kontakta sa oboljelima

Naravno, veliki dio posla se trenutno sastoji iz odgovaranja na novinarska pitanja u vezi s mjerama predostrožnosti na frankfurtskom aerodromu. Njegov tim je bio toliko preopterećen odgovaranjem na pojedinačne telefonske pozive da je odlučio da organizuje veliku konferenciju za medije.

Gottschalk smatra da izvještavanje o eboli ne unosi paniku namjerno, ali da broj izvještaja podstiče strahove. „Ljudi čitaju, gledaju i u prosjeku slušaju više od dva puta dnevno o tome kako je ebola problem u Njemačkoj. Ali, ustvari to nije tako.“

Crvena, žuta i zelena

Gottschalk objašnjava da postoji jasna procedura u slučaju da putnik za kog se sumnja da je zaražen ebolom stigne na frankfurtski aerodrom: avion slijeće van područja aerodroma, a putnici se klasifikuju prema tome koliko je izvesno da nose virus, i to uz pomoć trobojnog sistema za obilježavanje, poput semafora. „Ukoliko je putnik označen crvenom bojom, transportujemo ga direktno iz aviona u univerzitetsku bolnicu. Oni označeni žutom odlaze u specijalnu zonu aerodroma, a zeleni mogu normalno da uđu na aerodrom i nastave svoje putovanje“, objašnjava Gottschalk. Isti sistem koristi se i za druge virusne hemoragične bolesti, kao što je lasa groznica, koja se prenosi više putem tjelesnih tečnosti, nego kroz vazduh.

Bilo je sumnjivih slučajeva na letu iz Adis Abebe, glavnog grada Etiopije, 15. avgusta, ali je test koji je putnik uradio prije leta bio negativan, pa je nakon ispitivanja u avionu mogao da nastavi putovanje. Stariji par koji je bio na tom letu kaže za DW da smatraju da je aerodromsko osoblje obavilo dobar posao. „Osjećamo se bezbjedno i imamo utisak da znaju šta rade.“

Izolacija virusa

Ako i bude slučajeva ebole na aerodromu, zaraženi putnik će biti odveden direktno u univerzitetsku bolnicu u Frankfurtu na odjeljenje 68. Ono je izolovano od ostatka bolnice, ima dva kreveta, hermetički zatvorena vrata i negativni pritisak.

Ekspert za viruse Wolf: Nema razloga za strah

Ekspert za viruse Wolf: Nema razloga za strah

Prije ulaska, medicinsko osoblje oblači sterilnu zaštitnu uniformu, stavlja rukavice i masku i obuva gumene čizme. Ugrađena cijev filtrira vazduh kroz masku i cijelo odijelo, kako bi u slučaju njegovog cijepanja, vazduh izbacio sve potencijalne bakterije napolje.

Ovo nije evropska bitka

Timo Wolf, konsultant za infektivne bolesti koji je na čelu ovog odjeljenja, objašnjava da se ljekari u bolnici svaka tri mjeseca obučavaju za rad u ovoj komori. Wolf kaže da je rad u ovom odjeljenju fizički vrlo naporan, tako da osoblje mora da vježba procedure pod punom opremom, u kojoj je, kako kaže, kao u vrlo toplim i teškim odijelima za ronjenje.

On smatra da su takve pripreme neophodne. „Mislim da je moguće, ako ne i vrlo izvjesno, da se narednih nekoliko nedjelja suočimo sa slučajem ebole ili barem ozbiljnom sumnjom da je osoba zaražena virusom.“ Međutim, on kaže da je frankfurtski sistem isproban i testiran i da su u odeljenju već 2003. godine tretirani slučajevi lasa groznice i SARS-a. „Mislim da nema razloga za strah u Evropi. Dugoročno gledano, na zapadnoj Africi je da dobije ovu bitku“, zaključuje on.