1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Francuza sve više, Nijemaca sve manje

Dok se broj Francuza iz godine u godinu povećava, Nijemaca ima sve manje. To i nije tako čudno ako se malo bolje pogledaju i usporede obiteljske, socijalne ali i porezne politike ove dvije zemlje.

„Zbog niskog nataliteta Nijemaca ima sve manje, a Francuza sve više“, kaže Dominik Grillmeyer iz Njemačko-francuskog instituta. Naime, statistički gledano Njemice u prosjeku dobivaju 1,4 djece, u Francuskoj ta brojka iznosi 2,1. „Samim time, u bliskoj budućnosti će broj stanovnika u Francuskoj biti veći nego u Njemačkoj“, procjenjuje Grillmeyer. U čemu se ove dvije zemlje razlikuju? Koje su razlike u socijalnoj politici?

Kindergarten in Frankreich

Mjesto u vrtićima u Francuskoj nije tako teško dobiti kao u Njemačkoj

Kao prvo, francuska obiteljska politika ne podupire samo porast broja stanovništva, već se itekako zalaže za više jednakosti između žena i muškaraca, odnosno, između posla i obitelji. „Što je u nekoj zemlji veći postotak zaposlenih žena, utoliko je veći i natalitet. To ne vrijedi samo za skandinavske zemlje već i za Francusku“, kaže Christina Schildmann iz Zaklade Friedricha Eberta navodeći rezultate istraživanja ove institucije.

Karakter se razvija već u dječjim vrtićima

Kada je francuska vlada nedavno najavila da će u sklopu mjera štednje morati ispitati i polje financija u obiteljskoj politici, cijela zemlja se odmah digla na noge. Obiteljska politika u Francuskoj je naime jezgra tamošnjeg socijalnog modela u koji se ne smije dirati.

Ovaj model se zasniva na uvjerenjima koja se razlikuju od njemačkih. „Francuzi su uvjereni da ako neko dijete što ranije krene u društvo, u vrtiće, da je to bolje za izgradnju i razvoj njegovog karaktera. Francuzi na novorođene gledaju kao na prazan list papira koji tek mora biti ispisan – a što više vanjskih utjecaja neko dijete poprimi, utoliko bolje“, kaže Angela Greulich s odsjeka za ekonomiju i socijalne znanosti na Sveučilištu u Parizu. Ona dodaje kako je pak u Njemačkoj uvriježeno stajalište da se djecu treba što je „duže moguće štititi od zlog vanjskog svijeta kako bi sačuvali svoju čistu dušu“.

Strahovi njemačkih majki

Ovaj osnovni princip prema kojem djeca što prije i što brže trebaju biti uključena u društvo, provlači se kroz cjelokupnu francusku odgojnu i obrazovnu politiku. Jaslice, dječji vrtići, male škole, škole s dnevnim boravkom – sve ono što se u Njemačkoj tek počinje mukotrpno izgrađivati, u Francuskoj postoji već desetljećima. Više od 40 posto Francuskinja koje imaju djecu u predškolskom uzrastu zaposlene su na puno radno vrijeme. Za usporedbu: U Njemačkoj više od polovice majki ostaje kod kuće ili radi smanjeno radno vrijeme. No, to nije sve. U Francuskoj se primjećuje još jedan drugi fenomen – što je neka žena uspješnija na poslu ili se nalazi visoko na ljestvici svoje karijere, utoliko ima i više djece.

Kindergarten in Frankreich

Vrtić u Francuskoj

I Njemačka doduše nastoji poboljšati situaciju na polju brige i skrbi o djeci, no ovdje je glavna motivacija rasteretiti majke kako bi se one, umjesto da se brinu za djecu, mogle posvetiti karijeri. Dominik Grillmeyer u tom smislu, međutim, primjećuje još jedan drugi problem a to je osjećaj krivnje i grižnje savjesti kod žena koje se zbog posla ne mogu stalno brinuti o djeci. „U Njemačkoj se to uvijek negdje osjeća, pritisak od strane društva vezan za sliku idealne majke koja se brine samo o djeci. U Francuskoj je, primjerice, nezamislivo da bi netko kritizirao ženu zbog toga jer dijete preko dana dovodi u vrtić“, kaže on.

On, međutim, dodaje da se situacija po ovom pitanju u posljednje vrijeme polako ipak mijenja i u Njemačkoj. Samo još u konzervativnim krugovima se može primijetiti strah da će djeca u državnim vrtićima primjerice biti odgojena ili preslobodno ili premalo kršćanski.

Deutschland Bevölkerung Kleinkinder in einer Kita

Njemačke jaslice

„Znači, još uvijek postoji stajalište prema kojem neki misle da je bolje da sami odgajaju svoju djecu a ne da ih daju u ruke državi koja će ih možda indoktrinirati“, kaže Grillmeyer. Ovi strahovi, nadovezuje se ovaj stručnjak, svoje korijene imaju najvjerojatnije u iskustvima državnog odgoja u vrijeme nacionalsocijalizma. Ovakve kolektivne traume se ne mogu samo tako izbrisati i one djeluju jako dugo.

Dječji doplatak tek nakon drugog djeteta

Francuska država osim toga nagrađuje obitelji s mnogo djece. Drugačije nego u Njemačkoj je i to što Francuzi dječji doplatak mogu dobiti tek nakon rođenja drugog djeteta, a ovaj se iznos povećava nakon rođenja trećeg. I porezni sustav nagrađuje roditelje s troje i više djece – nakon rođenja četvrtog djeteta oni gotovo uopće više ne moraju plaćati porez. No, obzirom na mjere štednje, ovakva porezna politika bi se mogla ubrzo promijeniti. Vlada predsjednika Hollandea je, naime, prije nekoliko dana donijela odluku prema kojoj obitelji s četvero ili više djece moraju također plaćati porez iako samo do određene granice. Time francuska vlada planira dobiti dodatne dvije milijarde eura u državnu blagajnu.

Autori: Alois Berger / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Svetozar Savić