Fraking u SAD: veliko otrežnjenje

Ovih dana je hladno u Lorejnu. Na minus 13 stepeni, pod snježnim pokrivačem, ovaj grad na jezeru Iri u Ohaju smješten je usred američkog "pojasa čelika". Od 1895, u Lorejnu se kali čelik; visoki dimnjaci su već više od sto godina nadvijeni nad mjesto sa 64.000 stanovnika. Tu se nalaze fabrike poznatog proizvođača čelika US stil. Proteklih godina, posao je cvjetao zahvaljujući energetskom bumu u SAD-u. Sada treba da bude otpušteno više od 600 radnika.

„Nadamo se da je to samo privremena odluka“, rekao je gradonačelnik Lorena Čejs Rajtenauer za lokalni radio. Kaže da je US stil jedan od najvažnijih poslodavaca u regionu: „Radi se o 600 ljudi koji više neće moći da troše svoje plate u našem okrugu“. Osim toga, opada potražnja za nekretninama, a sve će biti slabija prodaja automobila i drugih proizvoda iz regiona.

Lista je sve duža

US stil u Lorejnu proizvodi uglavnom čelične cijevi za naftna polja i industriju frakinga. No, industrija polako smanjuje investicije jer je čitav posao postao nesiguran. Cijena nafte se od prošlog ljeta gotovo prepolovila, a sada je manja od 50 dolara po barelu. Mnoge firme za fraking u Sjevernoj Dakoti, Teksasu, Pensilvaniji ili Vajomingu, mogu da računaju na dobit samo dok je cijena nafte veća od 70 ili 80 dolara po barelu – već prema tome gdje se buši.

Prije tri mjeseca, dok je cijena bila 80 dolara po barelu, industrija se prvi put ozbiljno zabrinula. Sada su brige postale realnost: koncern Šlamberger, specijalizovan za uslužne djelatnosti koje prate eksploataciju nafte, prošle nedjelje je najavio da će ukinuti 9.000 radnih mjesta. Firme Heliberton i Bejker hjuz su još u novembru najavile fuziju – radi smanjenja troškova. Konoko filips će ove godine smanjiti svoje troškove za petinu, a teksaški naftni koncern WBH enerdži je upravo bankrotirao. Ovakve stvari se dešavaju gotovo svakodnevno.

Marljive SAD

Osim toga, većina koncerna je u dugovima. Trinaest odsto američkog tržišta visokokamatnih obveznica „teškog“ 1,3 biliona dolara čine obveznice u energetskom sektoru. Američka služba za obradu finansijskih podataka Dilodžik prenosi da vrijednost dugova iznosi 435 milijardi dolara: „Firme neće moći da vrate novac povjeriocima ako budu manje proizvodile“, kaže Debora Rodžers sa Post karbon instituta: „to će potresti i druge firme na tržištu.“

Čini se i da su SAD na gubitku u odmjeravanju snaga sa Saudijskom Arabijom – arapska kraljevina je zajedno sa zemljama OPEC-a odbila da smanji eksploataciju nafte da bi se cijene stabilizovale.

Jer, i pored pada svjetske potražnje, samo su SAD i dalje redovno pumpale naftu. Eksploatacija sirove nafte je u svijetu sa 75 miliona barela dnevno u 2013. smanjena na 73 miliona barela u 2014. godini - dok je u SAD porasla za 4 miliona barela dnevno.

Pad cijena po poznatom obrascu?

Trenutni pad cijena podsjeća na osamdesete godine, kada je cijena sirove nafte između novembra 1985. i marta 1986. pala za 67 odsto. I tada je OPEC stajao po strani. Bilo je potrebno da prođu dvije decenije dok se cijena nafte opet nije stabilizovala i dostigla prvobitni nivo.

Kada će se u našem vremenu cijena nafte ponovo stabilizovati, pitanje je na koje čak ni veterani industrije ne mogu da daju siguran odgovor. „Konstantno niske cijene će ponovo dovesti tržište u ravnotežu“, piše Endrju Hol iz Astenbek kapital menadžmenta, hedž-fonda specijalizovanog za vrijednost energije, „ali nije jasno koliko će ovo potrajati i gdje će biti nova tačka ravnoteže.“

Besplatni paket za oporavak konjunkture

Trenutno mnogi posmatrači nisku cijenu benzina vide kao besplatni paket za oživljavanje konjunkture, vrijedan više od bilion dolara – kako je to izračunala firma Sitigrup. „Prosječna američka porodica kupuje oko 1.200 galona benzina godišnje“, kaže Bet En Bovino, glavna ekonomistkinja agencije Standard end purs. „Sa cijenom benzina, koja je za dolar manja nego prošle godine, to donosi 1.200 dolara koje takva porodica može da potroši na nešto drugo.“

Doduše, potrebno je dobro pratiti i nezaposlenost. Savezne države, u kojima je stopa nezaposlenosti mnogo manja od američkog prosjeka, obično su one u kojima se eksploatiše energija. „Stopa nezaposlenosti u Sjevernoj Dakoti je manja od tri procenta i to je bitno manje od američkog prosjeka od 5,6 odsto“, kaže Bovino.

U Lorejnu u Ohaju se nadaju da će se potražnja za čelikom u energetskoj branši povećati u drugoj polovini ove godine. „I pored toga, stalno razgovaramo o tome koliko će poslovanje US stila morati da se modifikuje i proširi“, rekao je na radiju gradonačelnik Rajtenauer. Tokom narednih 60 dana, sindikati i proizvođači čelika namjeravaju da se sastanu da bi razgovarali o budućnosti fabrike.