1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Florans Artman: Iz ureda tužilaštva na optuženičku klupu

Florans Artman, bivša glasnogovornica tužilaštva Haškog tribunala, odbila je da se izjasni po tužbi za nepoštivanje ovog suda. Sud je tereti da je objavila strogo povjerljive odluke o procesu Slobodanu Miloševiću.

default

Artmanova s knjigom koja je povod za sudski proces

Po obrazloženju sudija, Florans Artman (Florence Hartmann) je prekršila propise Statuta Tribunala, jer je znala da su dotične odluke strogo povjerljive i da njihovim objavljivanjem u javnosti "svjesno i namjerno ometa sprovođenje pravde", što predstavlja nepoštovanje suda.

Skriveni dokazi za učešće Srbije u genocidu

Uz to, u knjizi koju je objavila nakon prestanka svog rada u Hagu, kritikovala je odluku Tribunala da prihvati zahtjev Srbije da se o mnogim dokumentima na suđenju Slobodanu Miloševiću govori iza zatvorenih vrata. Na taj način su od javnosti prikriveni ključni dokazi o odgovornosti Beograda za genocid u Srebrenici. Vlasti u Beogradu su tu okolnost, po tvrdnji Artmanove, iskoristile kako bi se onemogućila upotreba tih dokaza u procesu pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH protiv SRJ zbog genocida.

Artmanov advokat, Vilijam Burdon (William Bourdon ) je kritikovao to što se njegova klijentica nalazi na istoj klupi na kojoj se nalaze i optuženi za ratne zločine. Glavna sutkinja, Karmel Agius (Carmel Agius), sa svoje strane je upozorila Artmanovu da « nijedne sekunde ne smije da potcjenjuje optužbe koje joj se stavljaju na teret ». Pretpostavlja se da će glavni proces u ovom slučaju početi početkom naredne godine.

Velike sile "permanentno ometale rad tribunala"

Florans Artman je od 1999. do 2006. bila savjetnik za Balkan i portparol bivše glavne tužiteljice Karle del Ponte (Carla del Ponte), i činjenica je da je imala uvid u sve, pa i najpovjerljivije dokumente Haškog tribunala. Nakon što je otišla sa te funkcije, objavila je knjigu "Mir i kazna", u kojoj dovodi u pitanje odnos svjetskih diplomatija prema Haškom tribunalu i tvrdi da je rad te pravosudne institucije, čiji je osnivač Savjet bezbjednosti UN, permanentno bio izložen ometanju, opstrukciji i blokadi velikih sila.

Florence Hartmann zusammen mit Carla Del Ponte

Dugogodišnja saradnica Karle del Ponte je imala uvid u svu dokumentaciju tribunala

U razgovoru za naš program povodom izlaska iz štampe svoje knjige prije godinu dana rekla je, između ostalog, sljedeće:

"Kad je Tribunal osnovan 1993. kreiran je u okviru jedne hipokrizije, jer tada velike sile nisu htjele intervenirati, odnosno koristiti vojnu silu da zaustave rat u Bosni. Tribunal je bio odgovor na nastavak strašnih zločina koji su se tada dešavali u Bosni, ali one nisu imale ni namjeru ni želju da međunarodni sud funkcionira. On je bio samo diplomatski instrument da se smiri indignacija."

Bivša glasnogovornica glavne tužiteljice Carle Del Ponte dovodi u pitanje odnos svjetskih diplomatija prema Haškom tribunalu i tvrdi da je rad te pravosudne institucije, čiji je osnivač Savjet bezbjednosti UN, permanentno bio izložen ometanju, opstrukciji i blokadi velikih sila i zapadnih diplomatija.

"Zapad ne želi da se otkrije njegov dio krivice za Srebrenicu"

"Utvrditi krivičnu odgovornost Miloševića za Srebrenicu, značilo bi otkriti da su vojna operacija na enklavu i zločini koji su uslijedili bili planirani i da su velike sile, koje su u to vrijeme imale obavještajna sredstva u regionu, pratile te pripreme. Međutim, one tada nisu ništa poduzele da odbrane zaštićenu zonu Srebrenice i spriječe očekivani zločin, koji je u presudama označen kao genocid.", kaže ona.

Jahresrückblick März 2006 Slobodan Milosevic gestorben

Milošević je, navodno, trebalo da bude osuđen, ali nipošto za genocid u Srebrenici

Uporan stav velikih sila bio je da ne objelodane sve o Miloševićevoj ulozi. Dovoljna je jedna dobro upakovana inkriminacija, pa da bude osuđen i pravda se zadovolji. Suviše kopanja po dokumentima može dovesti u pitanje, pa čak optužiti i one koji su osnovali Haški tribunal. Otud infiltracija. Sud jeste slobodan i nezavisan, ali ne može raditi baš šta hoće. Mora biti pod kontrolom, najbolje iznutra, kroz insajdere koji su stručnjaci, ali i instrumentalizovani u tom smislu da istrage ne idu predaleko.

Tužilac u službi britanskog ministarstva vanjskih poslova

U vezi s tim, Artmanova spominje D#ofri Najsa (Geoffrey Nice), britanskog advokata, bliskog britanskom Forejn ofisu (Foreign Office) i tužioca na suđenju Miloševiću. Njegovo izvođenje dokaza vodilo je bivšeg predsjednika Jugoslavije i Srbije ka osudi, ali on nije htio da svi dostupni dokaze iziđu na svjetlost dana.

"Sve je činio", kaže Artmanova, "da minimizira Miloševićevu ulogu kao glavnog igrača u ratovima u bivšoj Jugoslaviji i pomagača Karadžića i Mladića i suprotstavljao se da bude optužen za genocid u Srebrenici i zločine u opsadi Sarajeva."

Džofri Najs se, tvrdi Florans Artman, u izvođenju dokaza sve četiri godine procesa svjesno oslanjao na analize američkih i britanskih istraživača u tužilačkom timu koji su sistematski prikrivali direktnu odgovornost Miloševića u zločinima u Bosni, posebno u Sarajevu i Srebrenici, gđe su zapadne sile pokazale najviše neodgovornosti. Lišiti Miloševića odgovornosti za Sarajevo i Srebrenicu, značilo je osloboditi ga optužbe za genocid.