Flajerska posla

Cijelo ljeto suša je pila Miljacku dok se na kraju koritom nisu zibale samo smrdljiva zelena skrama i raznobojna mutna pjena. Betonske kaskade izbile su na vazduh kao korijenje zuba napadanutih paradontozom. Od zadaha iz gradskog debelog crijeva opadalo je prije vremena lišće s lipa na obalama rijeke. Iz dubine su na svjetlo dana izbili potonuli predmeti ko zna kakvom bujicom dovaljani i tu nasukani. Među njima i praktikabl-stepenište s tri drvena stepenika.

Istovremeno, prvog dana nove univerzitetske školske godine sarajevske brucoše je dočekao na ulazima fakulteta informativni paket - mala fascikla sa sljedećim sadržajem flajera i brošura:

- Bolonjski način studiranja
- Informacioni sistem studentskih službi UNSA
- Univerzitetski tele-informatički centar
- Promocija akademskih vrijednosti UNSA
- www.student.ba
- Akademski kalendar 2011/2012
- 60 godina UNSA (Pozdravna riječ Rektora)
- Studentski parlament SPUS - Godišnji kalendar 2012
- Blok-bilježničica Štamparije Fojnica.
- Džepni kalendarčić za 2012.

Otužni info-paket

Cijeli info-paket otužno podsjeća na jadne novogodišnje paketiće siromašnih sindikata za djecu, pune jeftinih slatkiša i plastičnih kineskih igračaka. Nema razumnog objašnjenja zašto je neko trošio vrijeme i novac na ovakve besmislene proizvode, osim ako ideja nije bila da se stvori privid papirno-galanterijskog blagostanja. Pola težine paketa odnosi se na promociju informatičkih resursa Univerziteta, mada bi u duhu vremena bilo jeftinije i efektnije da je svaki brucoš dobio na mobitel ili u inbox šifru za svoju novu studentsku web-adresu, i tamo sve potrebne podatke i linkove.

Međutim, to nije urađeno jer bi populistički apetiti Rektorata ostali nezasićeni; briga za brucoše ostala bi samo efikasna, ali ne više i vidljiva. A nije tako urađeno jer je cijela ta opričana i nahvaljena informaciona mreža za veći dio Univerziteta, a pogotovo ze profesore s jednom nogom u penziji Potemkinovo selo. Brucoši će vrlo brzo otkriti da će biti pokusni kunići za on-line prijavljivanje ispita, ali da su on-line predavanja ili polaganje ispita bliži znanstvenoj fantastici nego naučnoj praksi. Otkriće, takođe, da će ih, ako odu krajem septembra 2011. na preporučeni sajt www.student.ba dočekati svježa vijest od 25. februara iste godine. (Dobro je, nije od 30. februara!)

Ruga li se neko brucošima?

Čija je pamet gurnula džepni kalendar u info-paket mladim ljudima kad je to već godinama osnovni paket opreme njihovih mobitela? Da se barem neko duhovit u redakciji ove papirne dobrodošlice sjetio da taj nesretni kartončić učini zanimljivim (pa možda i korisnim) tako što bi ga započeo septembrom, i dalje bojama pratio akademsku godinu i važne datume u njoj.

Kome bi trebalo da posluži velika masnopapirna mapa Sarajeva sa označenim fakultetima? Hoće li orjentacioni kros postati disciplina brucošijade? Kakvu korist brucoši mogu imati od fotografije Rektora (dvostruko veće nego sve četiri sličice zgrada muzičke i likovne akademije, pravnog i fakulteta islamskih nauka đuture) u flajeru dobrodošlice?

Ruga li se neko brucošima kad im akademske vrijednosti predstavlja kao da su nepismeni, piktogramima na kojima su precrtani cigareta i boca? (Valjda alkohola? Ili se to odnosi i na mehkijevu BH20?) Da li to znači da je droga dozvoljena (nema piktograma s prekriženom špricom)? Je li seks ispod katedre ok (nema nacrtanih pa precrtanih profesora/profesorica na/pod studentima/studenticama)? Smiju li se uvoditi psi, smije li se ulaziti na rolšuama i u kupaćem kostimu i sa sladoledom, k tom, da prostiš? Zašto bi jedan veliki University Mall pozdravio svoje mušterije s manje piktograma nego bilo koji drugi prosječni šoping-centrić?

Jer, kad se adrenalin od upisa malo slegne, brucoši će otkriti da je taj info-paket besplatan zato što ga plaćaju njihove kolege sa starijih godina, koji će prijavu i dalje plaćati 0,5 KM i uz nju za svaki ispit tzv. ispitne materijale. (A šta je to: formular-dvolisnica A4 formata, s manje-više istim sadržajem kao i mala prijava, i u dvolisnici par ovjerenih listova papira za pisanje odgovora na ispitna pitanja. To da kandidati ne bi prepisivali.)

Naredne godine slika Rektora u prirodnoj veličini?

Šta će spriječiti akademsku menadžeriju da nizom novih ispitnih pravila poveća profit eksploatacijom akademske sirovine - studenata, s perspektivom da dogodine brucoši u znak dobrodošlice dobiju sliku Rektora u prirodnoj veličini? Naime, zašto već ove godine uslov za izlazak na ispit ne bi bili:

1. Jastučić, sa znakom Univerziteta. Studenti ne mogu polagati ispit bez prijave, bez ispitnog materijala i bez jastučića za pod guzicu, sa znakom Univerziteta, kome je svrha sačuvati inventar od habanja.

2. Maramice, sa znakom Univerziteta. Studanti ne mogu polagati ispit bez prijave, bez ispitnog materijala, bez jastučića za pod guzicu i bez paketića maramica sa znakom Univerziteta, kojima je svrha da studenti/studentice ne posuđuju sredstva lične higijene i ne ometaju tako jedni druge.

3. Naliv-pero i tinta. Studenti ne mogu polagati ispit bez prijave, bez ispitnog materijala, bez jastučića za pod guzicu sa znakom Univerziteta, bez paketića maramica i bez naliv-pera i tinte, kojima je svrha da studenti/studentice ne posuđuju pribor jedni od drugih i ne ometaju tako jedni druge. (Također, boja tinte može se mijenjati od termina do termina ispita.) 

4. Providna kesa s patent-zatvaračem iz de-ema za zamrzivač, sa znakom Univerziteta. Studenti ne mogu polagati ispit bez prijave, bez ispitnog materijala, bez jastučića za pod guzicu sa znakom Univerziteta, bez paketića maramica i bez naliv-pera i tinte, i bez providne kese s patent-zatvaračem iz de-ema za zamrzivač, u koju kandidat/kandidatkinja prije ispita odlaže mobitel, ključeve, cigarete (vidi piktogram!), boce (piktogram) kondome i sl. i ostavlja ih kod dežurnog asistenta na čuvanje.

5. Papirni podmetač (kao u expres-restoranima) sa znakom Univerziteta. Studenti ne mogu polagati ispit bez prijave, bez ispitnog materijala, bez jastučića za pod guzicu sa znakom Univerziteta, bez paketića maramica i bez naliv-pera i tinte, bez providne kese s patent-zatvaračem iz de-ema za zamrzivač i bez papirnog podmetača čija je namjena da sačuva klupu od prljanja i šaranja.

Naravno, i grb Univerziteta trebalo bi redizajnirati. Ono stepenište nasukano usred Miljacke čini se kao dobro rješenje. Simbolično, brucoš izranja iz skrame jednog društva bez vizija, ideala i vrijednosti, prelazi tri stepenika akademskog obrazovanja, da bi na kraju zakoračio u prazno, i završio u istom glibu iz kog je izašao.

Autor: Nenad Veličković
Odg. urednica: Jasmina Rose