Film koji ruši emocionalne tabue

Talidomid je lijek, razvijen u njemačkoj farmaceutskoj kompaniji Gruenenthal u blizini Ahena, a distribuisan je od 1957. do 1961. godine, u gotovo 50 zemalja. Preporučivan je trudnim ženama kako bi im se ublažile jutarnje mučnine.

Prije puštanja u prodaju, izvršeni su nepotpuni testovi o sigurnosti lijeka, sa katastrofalnim posljedicama za djecu, čije su majke konzumirale Talidomid tokom trudnoće. Promovisan kao "bezopasan poput kocke šećera", Talidomid je uzrokovao da oko 10.000 beba, od kojih je 4.000 iz Njemačke, bude rođeno sa fizičkim nedostatcima.

Glumci zadržali dostojanstvo

Režiser Niko von Glasow je bio jedan od njih. Rođen je u Kelnu 1960. godine. Godinama se nije mogao pomiriti sa svojim stanjem, srameći se svojih kratkih ruku. Tada je, bivši asistent legendarnog njemačkog režisera Rajnera Vernera Fasbindera (Rainer Werner Fassbinder), odlučio da krene u ofanzivu. Došao je na ideju da objavi nage portrete Talidomidom oštećenih ljudi, nakon öega je uslijedilo pravljenja filma o samom procesu.

On planira potragu za 11 glumaca i načinom na koji bi ih mogao ubijediti da poziraju nagi za film. Budući da je i sam bio žrtva Talidomida, von Glasow se osjećao sigurnim da postavlja pitanja koja bi drugi režiseri sa nelagodom postavljali.

"Trudio sam se da ne budem voajerističan. To je mogao biti šou sa nakazama, tako da je bilo bitno osigurati da glumci u ovom filmu zadrže svoje dostojanstvo.", rekao je Glasow.

Intrigantni glumci

Kao i što sam naslov kaže "Niko nije savršen", je film koji slavi razlike. Glasow je izjavio: "Ako će ljudi već buljiti, onda im bar možemo dati razlog da bulje."

Režiseru ovog filma nije dugo trebalo da nađe svoje volontere. Dolazeći iz različitih krugova, kao što su politika, mediji, sport, astro-fizika i gluma, ono što ih sve povezuje je prihvatanje njihovog stanja i odbijanje da im ono bude prepreka na putu kroz život. Film ne odstupa od poteškoća u njihovom životu, od maltretiranja u školskim dvorištima, pa sve do predrasuda, čak i od strane odraslih u njihovom profesionalnom životu.

Von Glasowov "džoker iz rukava" je činjenica da može pristupiti ovoj tematici sa određenom dozom humora, koji bi bio neprihvatljiv za druge režisere. Glasow je rekao: "Publici je konačno pružena šansa da se smiju situacijama za koje bi se željeli smijati, ali im nikada nije bilo dozvoljeno."

Ljepota nesavršenosti

Film također prikazuje kako je učestvovanje u projektu bilo i edukativno iskustvo za glumce, jer je režiser postavljao "škakljiva" pitanja o svemu-od seksa do depresije. Von Glasow kaže da se nada da su portreti njegovih glumaca otkrili ljepotu nesavršenosti i da su pomogli organiziranje javne izložbe fotografija u Kelnu prošlog mjeseca.

"Film me odvojio od samog sebe. Niti jedna terapija te ne šalje direktno u nirvanu, ali osjećam da sam joj korak bliže", izjavio je Glasow.

Nadoknada

Dokumentarac slijedi njegov pokušaj da se fotografijama suprotstavi porodici Virc (Wirtz), vlasnicima kompanije Gruenenthal, koja je proizvela Talidomid, lijek zbog kojeg su se mnoga djeca rađala sa fizičkim nedostatcima. Porodica Virc se njemu nikada nije oglasila po ovom pitanju.

Žrtve se već dugo zalažu za veću nadoknadu od njemačkog proizvođača. 1972. godine kompanija Gruenenthal je uplatila 110 miliona tadašnjih njemačkih maraka u fond, u vlasništvu njemačke zaklade Contergan. Isto je postupila i vlada Njemačke. Sebastian Virc je rekao da će njegova kompanija dobrovoljno povećati svoj doprinos i podržati će vladu u njenom obećanju da će udvostručiti isplate oštećenima.