Ferhadija kao modna pista

Dok razgledam luksuzni sadržaj poznatog sarajevskog butika, pažnju mi privlače kožne jakne, tako čest odjevni predmet na Sarajkama i Sarajlijama. Prodavačica me diskretno, šapatom upozorava, kao da se izvinjava: „Ali, znate, ta jakna je od svinjske kože“, kaže i pokazuje mi etiketu na kojoj to i piše.

„Znači, nije halal“, kažem. Nije problem što je od svinje, problem je u cijeni: 590 KM, kao da je svinjče neka egzotična životinja. Kao noj ili zebra? Ili, možda i jeste u Sarajevu?

Ali, u pravu je prodavačica. Zamislite nekog duhovnog čovjeka koji svaki dan ide u džamiju i tamo se moli svom Bogu, dok ga pritišće jakna od svinjske kože. Stvarno, ne ide. Možda bi trebalo i u buticima i prodavnicama cipela istaći natpis „Svinjski program“, kao što stoji u prehrambenim prodavnicama gdje su strogo odvojene suđukice i kranjske kobasice. Kako se niko toga nije sjetio?

Naravno, naši ljudi su pametni

Ne kupuju oni svoje kožne jakne u Sarajevu, nego u Turskoj i to po daleko nižim cijenama. Ili na pijacama u Sarajevu, gdje se te iste turske jakne mogu kupiti za 200 KM. Ali, šta je sa stilom? Njega je naprosto, nemoguće kupiti. Izlazim na ulicu i posmatram. Mnogo farmerki i jakni. Čizme do koljena. Ogromne tašne i pramenovi u kosi. Ulica miriše kao da ste ušli u „Sephoru“.

Zatim, šetaju životinjski printovi. Leopard vodi za prsa ispred tigra i žirafe. Zaključujem da Sarajke kupuju garderobu za broj manju, kako bi sve bilo dobro zategnuto. Samo što ne pukne na bokovima. Šljokice usred dana? Dobro, možda ljudi nešto slave. Tajice u kombinaciji sa visokim štiklama i golim pupkom? Djevojka sigurno ide na neki casting. Muškarci u farmerkama i kožnim jaknama. Ima li išta drugo što muškarac u Sarajevu može, ili zna, obući? Igra se na sigurno? Dečki takođe, mirišu zanosno. Pozivam Fashion TV da ovo snimi. Ove bi kombinacije sigurno, obogatile modni svijet.

Ko je pomiješao dan i noć?

Lejla Resumović, prodavačica u butiku, gdje zastaje dah od ljepote, nije baš oduševljena sarajevskom uličnom modom. Pokazuje mi asortiman u kojem prepoznajem vrhunsku trikotažu iz regiona.

„Imamo i skupe i jeftine stvari i svako zaista, može za sebe pronaći nešto što je lijepo i u isto vrijeme moderno. Međutim, ja ne smatram da su naše žene i djevojke dobro, ili ako hoćete, moderno obučene. Kod nas je česta pojava da usred bijela dana, žene nose štikle od 12 cm. Ili, što je još češća greška, neadekvatno su našminkane“, kaže Lejla i dodaje da ne vidi tako često, decentno odjevene žene u Sarajevu.

„Znate, stil je nešto drugo, moda nešto treće, a trend, nešto četvrto. Treba sve to uskladiti. Meni se posebno ne dopada to što kod nas žene ne znaju šta je prihvatljivo za dan, a šta za noć“, naglašava Lejla.

„Pa, za noć je, valjda, prihvatljiva samo pidžama?“ kažem.

„Vi se šalite, naravno, ali ja hoću da vam kažem da se vidi da pojedinci imaju novaca, ali nemaju stila. To se, nažalost, ne može kupiti ni za kakav novac“, zaključuje Lejla.

Gužva u Orsayu

Evo prodavnice u Sarajevu u kojoj je uvijek gužva. Možda i zato što je raspon cijena od 20 do 200 KM, koliko koštaju zimski kaputi. “Orsay“, njemački brand sa sportskim, casual, poslovnim i večernjim kombinacijama, na dobroj lokaciji u gradu, mjesto je gdje se mlađe Sarajke oblače po povoljnim cijenama.

Direktorica Sabina Kovačević, misli da se recesija najmanje osjeti u Sarajevu, posebno u domenu mode.

„Naše žene i djevojke vole da budu lijepe i dotjerane, da su u trendu i one zaista liče na djevojke bilo gdje u svijetu. Ja mislim da one imaju stila, koji je doduše, narušen nekim migracijama stanovništva, pa danas na ulici možete vidjeti razne uplive sa strane. Mi našim klijenticama dajemo i uputstva kako da nose neke komade“, kaže direktorica.

Prodavačica Belma Ramić dodaje: „Stil je nešto potpuno individualno, ali mi smatramo da svaki komad garderobe u našoj prodavnici ima svog kupca.“

„U čemu griješe naše žene?“ pitam.

„To može biti u boji, može biti u veličini, može biti u modelu, a greške se prave i kod casual i city stila. Treba znati šta je za dnevnu kafu, a šta za večernji izlazak. Uvijek, svaku našu mušteriju pitamo za koju priliku treba odjevni predmet. Uvijek ih savjetujemo i onda zajedno biramo određeni „dress code“. Pogledajte naš izlog. Za predstojeću sezonu preporučujemo pleteninu koja je dostupna svačijem džepu“, kaže Belma.

A da pitamo stručnjake?

Poznata sarajevska modna kreatorka Amela Radan, svu svoju kreativnu energiju usmjerila je na oživljavanje bosansko-hercegovačke modne scene. Sada predaje u školi i vjeruje da je odijevanje nauka.

„Ja smatram da svaki grad ima taj svoj vizuelni identitet, koji mu daju ljudi koji u njemu žive i koji u mnogome zavisi i od klime. Odijevanje, samo po sebi, nešto je sa čime živimo svaki dan. Ujutru, kad se probudimo, prvo što pomislimo je, a šta danas obući? I neminovno se gubimo u prepunim ormarima!“ kaže kreatorka i dodaje da se tu često nađu odjevni komadi koji nisu prilagođeni našoj ličnosti, obavezama, ili tjelesnoj građi.

„Šta je smjernica da bi čovjek bio pristojno odjeven?“ pitam.

„Mjera u svemu. I u odijevanju i u hrani i u poslu. Ne živjeti sa slikom sebe od prije pet ili deset godina. Vrlo je neukusno, a to se događa, vidjeti neke zrelije osobe, bez obzira koliko su skladno građene, odjevene kao tinejdžerke. Dalje, Mostar, Banjaluka, Sarajevo, a da ne kažem Beograd, Zagreb ili Dubrovnik, zbog klime, svaki grad ima svoj poseban vizuelni identitet. Sarajke nisu tako hrabre da se poigravaju s bojama, ili nakitom, kao žene u ovim gradovima. Ja bih rekla, da nama malo nedostaje boje u odijevanju, više slobode u njihovim kombinacijama, više ležernosti, ali Sarajevo je teška sredina i ne dopušta iskakanja bilo koje vrste“, kaže Amela Radan.

Sam svoj majstor

Dugogodišnja i vrhunska krojačica Mira Šišić, koja vrlo uspješno drži krojačke tečajeve u Sarajevu, smatra da, s obzirom na to šta nudi naše tržište, žene su dobro odjevene, a snalaze se i tako što same šiju.

„Ja imam polaznice koje su upravo završile akademije i fakultete, ali žele da nauče da šiju, kako bi same sebi šile ono što žele da nose. One preferiraju sportski, elegantan stil, a toga upravo nedostaje na tržištu. Da žena može da bude lijepo obučena u toku dana, ali da u tome može da izađe i naveče. Riječ je najčešće o trodjelnim ili četvorodnevnim kompletima, pa ako imate takva dva kompleta, koji su kompatibilni bojom, onda ste obučeni za cijelu sezonu, a to znači da imate sako, suknju, hlače i hlače-suknju i to puta dva“, kaže ova iskusna krojačica.

„Naše žene su odlično odjevene, gdje žive i kako žive. Ja radim u trafici i svaki dan ih na stotine vidim i kontaktiram s njima. I kad su zabrađene, boje su skladne i oku ugodne, kao na modnoj pisti. Jedino mi se ne sviđa što muškarci sada previše mirišu“, kaže Raza Vučinić. „Pa, bolje je da mirišu, nego... „ „Nego da tuknu. Jeste, ali mirišu previše slatkasto, nije to muški“, kaže Raza.

Na štandu kod Čička

I na kraju, red je da posjetimo najveću modnu kuću na otvorenom, pijacu na Otoci, gdje se, po povoljnim cijenama odijevaju mnogi u ovom gradu. Roba je nekada bila iz Italije, a sada je sve „made in Turkey“. Čičak, kako svi zovu ovdašnjeg „modnog stilistu“, ima najbolje košulje i džempere za muškarce. Pa da pogledamo novu kolekciju za sezonu jesen-zima 2010/2011.

„Imam i farmerke i kod mene je sve duplo jeftinije nego u gradu u buticima. Sve je to ista roba. Košulje su od 25 do 30 KM, a u radnji iste 100 KM. Samo što neko neće da je kupi na pijaci. Bujrum, kažem ja, kupujte tamo gdje je skuplje. Kakva je kriza, dobro je. Dobro smo obučeni. Ima muškaraca što se „dobro nose“, a žene su super. Sad, kol'ko su moderne... Kod mene kupuju muškarci od 20 do 30 godina. Đe su ostali, ja ne znam“, kaže Čičak.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. ur.: A. Slanjankić