Fatalna privlačnost autoindustrije i politike

Autoindustrija je ključna industrija u Njemačkoj. "Potrebna nam je jedna snažna i inovativna autoindustrija ali istovremeno i iskrena", kazala je zamjenica portparola njemačke vlade, Ulrike Demer odgovarajući na pitanje početkom ove sedmice koliko je kancelarka Angela Merkel povezana sa pripremama održavanja samita o dizelu. Ona je još rekla da se radi o tome da se "kritikuje što treba da se kritikuje ali sa sviješću da se ovdje ipak radi o strateški važnoj industrijskoj grani u Njemačkoj".

Šta znači 'strateški važno'? Portparolka nije više ništa rekla, ali brojke su poznate i govore same za sebe: 800.000 zaposlenih u autobranši Njemačke. Od ukupnog njemačkog izvoza petina je iz automobilske industrije. Uz to, kako se procjenjuje, tu je i pola miliona indirektnih radnih mjesta koja zavise od proizvodnje.

Izgovor 'Too big to fail', nastao u finansijskoj krizi kada se radilo o velikim bankama, izgleda da se odnosi i na Folksvagen (VW), Mercedes i BMV. Jer, Njemačka bez svoje autoindustrije ne bi bila ekonomski vodeća sila.

Ključne pozicije za lobiste

Već decenijama se u ovim ekonomskim okolnostima događa živa razmjena između autoindustrije i politike. Između se nalaze lobisti. I nije neobično da oni prelaze s jedne na drugu stranu. Na primjer: Dajmler je uzeo državnog ministra Angele Merkel, Ekarta fon Kledena, člana CDU za glavnog lobistu. Folkswagen je zaposlio nekadašnjeg zamjenika portparola vlade Tomasa Štega koji je tako donio dobre veze sa SPD-om. Sa dugogodišnjim predsjednikom Saveza automobilske industrije, Merkel je još 90-ih sjedila za istim stolom. Martin Jeger, nekada portparol Ministarstva spoljnih poslova danas je glavni lobista za Dajmler. U Ministarstvu unutrašnjih poslova u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden Virtemberg je od 2016.

Saveznoj pokrajini Donja Saksonija pripada oko 20 procenata Folskvagenovog koncerna, ali to još nije kraj. Aktuelni ministar spoljnih poslova, Zigmar Gabrijel je od 1999. do 2003, kao premijer savezne pokrajine u nadzornom odboru koncerna. A na internet stranici Lobbyfacts.eu naći ćete još zanimljivih podataka o lobiranju za VW.

Ministarka za zaštitu prirodne sredine je istakla: "Svi nedostaci su zbog toga što je država u posljednje vrijeme bila suviše na distanci sa automobilskom industrijom", kazala je Barbara Hendriks prije samita o dizelu.

Mnogo, mnogo para

Ali, ne radi se samo o tome da je personal isprepleten. U opticaju je jako mnogo novca. Autoindustrija je u njemačkim partijama veoma prezentna redovnim donacijama. Dajmler je u aprilu prebacio novac u iznosu do 100.000 evra na račune CDU-a i SPD-a, što je zapravo već godinama uobičajena praksa. Veliki akcionari u BMV-u, Štefan Kvandt i Suzane Klaten su u junu na račune CDU-a i FDP-a prebacili po 50.000 evra.

Ali, šta je zapravo cilj lobiranja? Grinpis je u crnoj knjizi prošle godine jasnim riječima optužio lobiranje u autoindustriji: lobisti "došaptavaju političarima interese autoindustrije; politika sluša, često rado i pomaže. Branša često utiče na politiku toliko da čak i posao sa autombilima sa velikim brojem konjskih snaga cvjeta."

Ekonomija versus ekologija

Grinpis zna da sa "automobilima sa velikim brojem konjskih snaga" velike autofirme zarađuju ozbiljan novac i to prvenstveno u inostranstvu. VW je na kraju bio najveći proizvođač automobila na svijetu. Njemačko tržište i tržište EU su samo dio toga. 

Njemačka je, međutim, još daleko od svog cilja da do 2020. na ulicama bude milion elektro automobila. Automobili su skupi, akumulatori ne traju još uvijek dovoljno dugo i moraju da se često pune. U sred afere oko dizela savezne vlasti su upumpale milijardu evra za proizvodnju elektro automobila - dejstvo je međutim osrednje. A kakav će biti izlaz iz ove dizel katastrofe - o tome se još razgovara?