1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Fantomska novčanica od 500 istočnonjemačkih maraka

Posjet sjedištu Kreditne banke za obnovu u Berlinu donosi iznenađenja, jer se tamo krije blago najmlađe njemačko-njemačke istorije, koje je tek sada ugledalo svjetlo dana.

Posjet sjedištu Kreditne banke za obnovu u Berlinu donosi iznenađenja, jer se tamo krije blago najmlađe njemačko-njemačke istorije, koje je tek sada ugledalo svjetlo dana.

Lysann Goldbach imala je tremu kada je s papirnatom vrećom punom novčanica prolazila kroz sigurnosnu provjeru u frankfurtskoj zračnoj luci. Ona se smije dok opisuje taj događaj. Kada je otkrilo da Goldbach sa sobom nosi novčanice u vrijednosti od milion njemačkih maraka, osoblje zračne luke je posumnjalo u krijumčarenje novca. Osoblje je sumnjalo u objašnjenja 36-godišnje Lysann Goldbach. Povjerovali su joj tek kada je došla jedna starija djelatnica iz osiguranja. "Da, to su DDR-marke", potvrdila je djelatnica. Dakle, nije riječ o krijumčarenju.

Goldbach radi u državnoj Kreditnoj banci za obnovu (KfW-Bank), koja se prije zvala Kreditna ustanova za obnovu. Voditeljica je istorijskog arhiva. U arhivu se nalazi i ostavština bivše državne banke DDR-a. Ta je banka imala u trezoru svježe štampane novčanice od 200 i 500 maraka, koje nikada nisu puštene u opticaj. Vodstvo DDR-a smatralo je neprimjerenim da se jednom novčanicom može isplatiti jedna mjesečna plata. Bilo je čudno kada su se novčanice, nakon pada Berlinskog zida, počele pojavljivati na različitim mjestima u Njemačkoj. Otkud su dolazile? Smatralo se da su ukradene.

Novčanice, jedno skrovište - i pljačka?

Frankfurt na Odri je grad u kojem je policija zaplijenila novčanice od 200 i 500 DDR-maraka. Državno tužilaštvo je potom predalo novčanice Kreditnoj banci za obnovu (KfW). DDR-ove novčanice su mogle samo nakon krađe dospjeti na tržište, uvjerena je Lysann Goldbach, te dodaje kako ne zna za detalje, ali se raduje pronalasku novčanica.

Zbog nastanka njemačke monetarne unije između 1990. i 1991., sav papirnati novac DDR-a bio je uskladišten u dva skrovišta kod mjesta Halberstadt u saveznoj pokrajini Saska-Anhalt . Tamo su novčanice trebale istrunuti. Nakon ujedinjenja s državnom bankom DDR-a, KfW je 1994. postao vlasnik novca iz bivše komunističke države, te je vjerovao da je novac na sigurnom. No, onda su se uvijek iznova počele pojavljivati novčanice, koje se inače nisu smjele upotrebljavati. Pretpostavljalo se da su lopovi krali novac iz podzemnih skrovišta. Zbog toga je KfW u složenoj akciji u martu 2002. dao izvaditi i uništiti sve novčanice. Barem su tako vjerovali. Naime, još se uvijek širom Njemačke pojavljuju novčanice od 200 i 500 DDR-maraka. Baš kao i u Frankfurtu. Preprodavači navodno naplaćuju 15 eura po novčanici.

Zaplijenjeni DDR-ovi milijuni iz Frankfurta prebačeni su direktno u arhiv KfW-a. Sada se novci ponovno nalaze u trezoru u Berlinu.

Automobil od DDR-ovih kovanica

U trezoru se još uvijek nalaze i skice DDR-ovih novčanica. Goldbach pokazuje grafičke nacrte koji se više nisu primjenjivali jer je 1990. došlo do ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke. Nakon ujedinjenja je zapadnonjemačka marka postala jedinstvena valuta za cijelu Njemačku.

"Pogledajte, ove su se aluminijske kovanice prodavale automobilskoj industriji, potom su se rastapale i reciklirale. Vjerojatno su se iz tih kovanica proizvodili automobilski dijelovi", priča Goldbach, te nastavlja kopati po kutiji s kovanicama. Kovanice izgledaju kao lažni novci. Goldbach potom spominje još jedan detalj iz njemačko-njemačke istorije: "Ovdje su u redovima stajali predstavnici kombinata i preduzeća koja su bila u državnom vlasništvu, kako bi u zadnji trenutak zamijenili ostatke DDR-maraka."

Koreanci su znatiželjni

U međuvremenu arhiv KfW-a broji godišnje 250 posjetilaca. Broj zainteresovanih se povećao povodom 25. godišnjice pada Berlinskog zida. Vrlo često dolaze posjetioci iz Južne Koreje."Kako je to izgledalo s monetarnom unijom?", raspituju i dive se dobro očuvanim kovanicama. Naposljetku svi žele u obilazak zgrade.

Istorija ove zgrade pomno se čuva. Lysann Goldbach je posebno ponosna na sobu od javorovine. Prelijepa, skoro potpuno očuvana drvenarija i veličanstven kamin daju sobi zajedno s visokim stropovima raskošan izgled.

Bila je to reprezentativna recepcija za bogate klijente bivšeg Berlinskog trgovačkog društva. Teško je povjerovati da se za vrijeme DDR-a ovdje nalazila policijska stanica. Pod je bio obložen linoleumom, a visoki stropovi su bili spušteni. Lysann Goldbach pokazuje stare fotografije policajaca iz 80-ih godina.

Pad Berlinskog zida

Ova arhivarka je studirala u Potsdamu i oduševljena je privrednom istorijom. 9. novembra 1989. bila je stara 11 godina. Kako je doživjela pad Berlinskog zida? "Dan nakon što je pao Zid bilo nas je samo petero učenika u razredu. Ostali su otišli vidjeti šta ima na Zapadu. Ja nisam smjela jer su moji roditelji htjeli prvo sami vidjeti. To im se činilo sigurnijim", priča Goldbach smijući se pritom. Vidi se da uživa u svom poslu. Na kraju uzima novčanice od 200 i 500 maraka, sprema ih natrag u vreću i zatvara trezor. Kod nje su blaga DDR-a u dobrim rukama.