1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Evropski haos se nastavlja

Evropskoj uniji zbog aktuelnog izbjegličkog pitanja prijeti najveća kriza od njenog osnivanja. Rješenje ni nakon vanrednog samita nije na vidiku, smatra Robert Schwartz.

„Još jedna ovakva pobjeda i mi smo izgubljeni“, mislili su mnogi evropski političari nakon izglasavanja izbjegličke kvote po većinskom principu na samitu ministara unutrašnjih poslova EU-a. Vječno natezanje o preuzimanju očajnih ljudi koji su morali okrenuti leđa ratu i bijedi u svojim domovinama je sramotno. Pri tome su dogovorene brojke odavno čista besmislica jer se računa da će samo u Njemačku do kraja ove godine doći pet puta više izbjeglica od planiranog broja. Uzvišene evropske ideje su kroz obnovljeno jedinstvo o nejedinstvu dobile prigušivač čije posljedice niko ne može predvidjeti.

Ovo nije prvi put u istoriji EU da nacionalni interesi različitih vrsta torpediraju neophodnu solidarnost zajednice. Velika Britanija, Francuska i Njemačka su u prošlosti prednjačile s dobrim primjerima.

Kvartet „loših“

Četiri nove članice EU su se usprotivile. Na čelu je mađarski premijer Viktor Orban u čijem bi interesu u stvari trebale biti kvote jer bi Mađarska nakon snažnog priliva izbjeglica u posljednjih nekoliko mjeseci tako dobila potporu drugih članica. Poljska i baltičke zemlje su bile prve koje su se usprotivile uvođenju kvota. Međutim, kratko nakon toga je došlo do pragmatičnog zaokreta i odjednom su svrstane među „dobre“ u Evropi.

Schwartz Robert je gl. i odg. urednik redakcije DW-a na rumunskom jeziku

Schwartz Robert je gl. i odg. urednik redakcije DW-a na rumunskom jeziku

Kvartetu „loših“, koji su glasali protiv uvođenja kvota, pored Mađarske, pripadaju Rumunija, Slovačka i Češka. Rumunski predsjednik Klaus Iohannis je propustio veliku šansu da se predstavi kao uvjereni Evropljanin. Umjesto toga je zbog krhkog mira u vlastitoj kući u Bukureštu, sitničavu igru autohtonih nacionalista odnio u Brisel. Slovački premijer Robert Fico je štoviše najavio tužbu Evropskom sudu. I njegov češki kolega Bohuslaw Sobotka se bori protiv uvođenja kvota, ali se odriče tužbe. Za razliku od Slovačke, Češka i Rumunija će ipak na kraju poštovati odluku.

Različiti standardi života

Argument „loših“ bi, međutim, Brisel morao prihvatiti: nije u redu da se zahtjevaju isti standardi u odnosu prema izbjeglicama i tražiocima azila bez da se ostvare jednaki životni standardi za građane u svim zemljama EU. U cijeli paket koji je trebao biti dogovoren trebalo je svakako staviti i zajedničku finansijsku i privrednu politiku. Jer prevelike su razlike između bogatih i siromašnih zemalja u zajedničkoj evropskoj kući. Želi li stara evropska jezgra postići da njena politika bude prihvaćena u svim evropskim zemljama, moraju se i problemi malih u novim zemljama članicama isto tako ozbiljno shvatiti kao i problemi vlastitog stanovništva.

EU je posrnula i kod krize u Grčkoj. Izbjeglička kriza sada oštećene strukture gura na rub ponora. Bilo bi neodgovorno u centar evropske politike staviti sigurnost vanjskih granica i masivno povećanje pomoći za područje oko Sirije i pri tome zanemariti stanje u vlastitoj kući. Posljedice takve politike su prepoznatljive: sve više ljudi okreće leđa takvim političkim elitama, nepovjerenje i bijes se šire, a populistička i ekstremistička strujanja jačaju. Kriza demokratskog poretka je zadnje što je sada potrebno EU. „Možemo mi to“ je parola s kojom njemačka kancelarka Angela Merkel motiviše svoje partnere. Međutim, izgleda da niko ne zna kako će to funkcionisati. Pogotovo ne nakon posljednjeg samita EU. Evropski haos ulazi u drugi krug.

Preporuka redakcije