Evropski globalizacijski fond

Na raspolaganju stoji 500 miliona eura sa kojima se plaćanju projekti dodatnog obazovanja preobrazovanja ili podrška prelaska u samostalno poduzetništvo. Računa se da bi u idealnom slučaju oko 50.000 radnika moglo imati koristi od tog fonda. Predsjednik Evropske komisije Hoze Manuel Baroso tvrdi da fond pokazuje solidarnost EU sa gubitnicima globalizacije ali još prije nego je prvi zahtjev za dodjelom pomoći dospio na stol Evropske Komisije, već došlo do svađe.

Prigovor je jasan. Od fonda za globalizaciju EU profitiraju samo radnici velikih koncerna kao što su «Hewlet Packard» ili «Peugeot», dok radnici u malim preduzećima gotovo da nemaju šanse. Najnovije izjave francuskog ministra za rad, Žerara Laršea, čini se da te stahove potvrđuju: uz veliku medijsku pompu, on je najavio da će zaposlenici poljuljanih automobilskih koncerna, Pežo, Citroen i Reno, zatražiti sredstava iz Brisela, mala preduzeća za ovakvu promociju svojih iteresa, jednostavno nemaju jak politički lobi, kaže Dirk Vantigem iz udruženja evropskih privrednih komora:

«Za male poduzetnike u nekoj regiji ili branši, sigurno će biti dosta teže dokazati da dolaze u obzir iz globalizacijskog fonda. Veliki koncerni to mogu mnogo lakše sa obzirom na veliki broj otpuštanja. Zbog toga će na kraju po svoj prilici samo veliki koncerni imati koristi od sadašnjeg sistema».

Da bi iz globalizacijskog fonda bila isplaćena sredstva mora biti otpušetno najmanje 1.000 radnika, ili unutar jednog koncerna u roku od četiri mjeseca ili unutar više preduzeća jedne branše u roku od devet mjeseca. Tako stoji u statutu fonda. Aleksandar Radvan poslanik Evropskog parlamenta iz redova njemačke hrišćansko-socijalne unije, ne vjeruje međutim da su ovakva masovna otpuštanja realistična. Globalizacijski fond velikim koncernima samo pruža novu jeftino opravdanje za nova otpuštanja:

«Njima se pruža legitimacija po sistemu mi premještamo naša radna mjesta, zato postoji fond za globalizaciju, ali ukoliko neka mala firma, koja ima 50 ili 100 zaposlenih mora prestati sa proizvodnjom, to je teško opravdati promjenama na globalnom tržištu. Zbog toga manja preduzeća neće imati koristi, a velikima fond pruža samo dobro opravdanje».

Katarina von Schnurbein, glasnogovornica Vladimira Špidle, Komesara EU za zapošljavanje, smatra da Radvanov prigovor nije na mjestu.

«To je besmislica. Sa jedne strane fond na raspolaganju ima ograničena sredstva. Osim toga, preduzeća zasigurno neće tako važne odluke kao što su promjena mjesta proizvodnje donositi samo na osnovu postojanja ovog fonda».

Prvi zahtjevi evropskoj Komisiji za korištenje sredstava iz fonda za prilagodbu procesu globalizacije, očekuju se tokom proljeća. Tek tada će se vidjeti ko je u pravu.