1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Evropska vanjska politika

Evropski ustav trenutno je na ledu, moguće daljnje proširenje promatra se sa velikom skepsom, zajednička vanjska i siguronosna politika još je u povojima. Ozbiljne reforme iz Bruesselesa zasada ne treba očekivati. U takvoj situaciji je predsjednik Evropske komisije, Jose Manuel Barosso, predstavnicima 25 država članica, predstavio svoj akcijski plan, sa namjerom da ojača vanjskopolitičku poziciju EU.

Predsjednik Evropske komisije, Jose Manuel Barroso

Predsjednik Evropske komisije, Jose Manuel Barroso

EU je još uvijek ekonomski div, najveći trgovinski blok na svijetu, ali je istovremeno politički patuljak. To je procjena sa kojom se slaže i predsjednik Evropske komisije, Jose Manuel Barosso:

«Ja mislim da Evropa još uvijek nema onu poziciju u svijetu koja joj u stvari pripada. Politička težina EU ne odgovora njenoj privrednoj i trgovinskoj snazi.»

Tu situaciju barosso bi rado promijenio, i tjedan dana prije sastavna na vrhu EU predstavio je svoj strategijski dokument o budućem razvoju vanjskopolitičkih instrumenata Unije. I bez zajedničkog ustava bi Barosso rado ustoličio jedinstvenog evropskog ministra vanjskih poslova i uspostavio zajedničku diplomatsku službu. Zasada, međutim, još uvijek ne postoji dovoljno jaka politička volja za jedinstvenom vanjskom politikom naspram međunarodnih organizacija ili velikih sila poput SAD, Rusije ili Kine, kaže barosso:

«To je naročito slučaj u teškim i kompliciranim diplomatskim slučajevima. To je stvarnost koju treba prihvatiti, a razlog je u tome što se vanjska politika najvećim dijelom nalazi u nadležnosti pojedinih zemalja.»

S vremenom bi trebalo ukinuti paralelno postojanje opunomoćenika ministarskog savjeta za vanjsku politiku, Javiera Solane, i komesarice Evropske komisije za vanjsku politiku, Benite Ferrero-Waldner. Izvan Evrope ionako nitko ne razumije razliku među pojedinim institucijama Unije, kaže Barosso:

«MI mislimo da svi ti instrumenti ne sviraju u zajedničkom orkestru EU. Pojedini instrumenti doduše sviraju, ali još ne zajednički.»

Po Barossovom mišljenju potrebno bi bilo da se formiraju zajedničke radne grupe svih tijela EU koja se bave vanjskom politikom, potom bi trebalo boilje koordinirati rad misija EU u pojedinim zemljama, te bi na kraju trebalo bolje koristiti diplomatsku službu. Barosso zna da u realizaciji ovih planova mora ići vrlo oprezno i polako: države članice vrlo ljubomorno paze na zaštitu svojih prava i nadležnosti. Bez zajedničkog ustava neće biti velikih pomaka, ali potrebno je učiniti što se može, smatra Barosso:

«Mi ne možemo naprosto čekati. Svijet je u pokretu, i neće čekati na nas. Mi moramo poboljšati koliko se može i sa ugovorima koji su sada na snazi.»

Barossovim prijedlozima naredne sedmice pozabaviti će se šefovi država i vlada na svom sastanku na vrhu.