1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Evropska unija i Rusija na putu saradnje

Ingo Mannteufel28. juni 2008

Dogovor o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i saradnji je rezultat prvog samita EU i Rusije. Ingo Mannteufel komentira da bi se nakon sklapanja sporazuma odnosi ove dvije zemlje trebali poboljšati.

https://p.dw.com/p/ESQz
Prvi samit EU i Rusije rezultirao Sporazumom o partnerstvu i saradnji
Prvi samit EU i Rusije rezultirao Sporazumom o partnerstvu i saradnjiFoto: AP

Ovaj sumit, s novim ruskim predsjednikom Medvedjevim bez sumnje označava pozitivan iskorak za europsko-ruske veze. Početak ovih pregovora su dosada blokirale nesuglasice s Poljskom i protivljenje Italije.

Nakon samita je postalo jasno da će pregovori o novom ugovoru o partnerstvu i saradnji između EU i Rusije biti teški. Novi predsjednik Dmitri Medvedjev se, doduše, smiješi i nešto je više diplomatski nastrojen nego njegov prethodnik Putin. Ali, stavovi Kremlja su ostali posve isti. Najveća prepreka za uspješne pregovore predstavlja Evropska Unija, jer ona ima jasnu strategiju što se tiče politike prema Rusiji.

Pojedinačan interes prioritet zemalja EU

Svaka članica EU pokušava sama uspostaviti bilateralne odnose s Rusijom i time povećati svoju nacionalnu korist od eventualnih veza. A takvo ponašanje unutar Unije raduje Ruse. Tako Njemačka i Holandija posebno razgovaraju s Rusijom o projektima na Baltičkom moru. S druge strane, Italija, Mađarska, Grčka i Bugarska pregovaraju o gasovodu kroz Crno more. Zbog toga je nacionalnim strategijama podređena zajednička strategija Unije prema Rusiji. To, na primjer, vrijedi za tri baltičke zemlje, koje pri pregovorima s Rusijom više gledaju na neprebrođenu prošlost, nego na aktuelne interese Unije.

Predsjednik Rusije, Dmitri Medvjedov više diplomatski nastrojen od prethodnika Putina
Predsjednik Rusije, Dmitri Medvjedov više diplomatski nastrojen od prethodnika PutinaFoto: AP

Dilema europske politike naspram Rusije je očita i u tome što Unija najradije govori o tzv. "strategijskom partnerstvu". U praksi se, međutim, zbog neslaganja u mnogim pitanjima kao što je na primjer Kosovo, sarađuje samo selektivno, a ne generalno. Zbog toga se nakana "strateškog partnerstva" ne doima uvjerljivom. To više liči na politiku smirivanja strasti, nego na pravo partnerstvo. Europa ne zna šta ustvari želi od i sa Rusijom.

Europa mora napraviti spisak prioriteta kad je u pitanju odnos prema Rusiji. Treba se izraditi jasan sporazum i strategija. To baš i nije tako lako. Nakon unutrašnjopolitičke krize, prouzrokovane odbijanjem Lisabonskog sporazuma u Irskoj, za Evropsku Uniju bi bilo fatalno, kad bi se i na vanjskopolitičkom planu pokazala nesložnost.