1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Evropljani u redu za grah

Ne, nije izbila neka nova kriza u Evropi. Riječ je samo o još jednoj našoj reportaži iz serijala Bosanski lonac. Ovoga puta smo u Jajcu, drevnom gradu koji se ponosi svojom citadelom, vodopadom, a od skoro i grahijadom.

Lonac sa grahom koji se krčka na laganoj vatri

Da li se bh kuhinja uopšte može zamisliti bez kuvanog graha?

Ipak, Jajce ponajviše asocira na svijetle tekovine socijalističke revolucije i antifašistički rat. Danas se Jajčani bore da prežive, uostalom kao i svi drugi u BiH, ali od tradicije se ne odustaje. Kad sam ih pitala šta će spremati za naš serijal, njih četvero, 'glavnih kuvara', uglas su rekli: „Grah!“

Gradonačelnik „na prozoru“

Naše domaćice su zapravo, članice udruženja žena iz Jajca, „Viktorija 99“, predsjednica Senka Zulum, te Zrinka Šormaz podpredsjednica, i volonterka Katarina Spaić. Kako za veliki kotao treba i snažna muška ruka, pomogao im je Pašaga Hodžić, glumac amater u jajačkom „Kabareu“, ugostitelj i njihov veliki prijatelj. Još samo da označim mjesto na kojem se odvija ovaj kulinarski performans: jedna od kula starog grada, na samom ulazu u čuvene katakombe. U izvornom značenju te riječi, to nisu katakombe, već podzemni sakralni objekat u dva nivoa: sa hramom u duboko usječenoj stijeni, ispod kojeg su kripte koje su se s vremenom širile, dobijajući oblik podzemnih tunela. Gradnja katakombi pripisuje se vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću.

„Nikada nije u Jajcu bilo ovoliko stranih turista kao ove godine. Dolaze svi, Francuzi, Nijemci, Poljaci, naši ljudi iz regije...“ kaže tužno Senka Zulum. „Nemamo šta da im ponudimo, osim zidina i naših rijeka. Naš gradonačelnik Nisvet Hrnjić nikako da proviri kroz prozor općine i da iz svoje fotelje vidi šta njegov grad sve ima. Mi ostali, borimo se koliko možemo.“ Tipična bosanska priča, kao i tolike druge. Ali, mi smo tog dana odlučili da koliko god možemo, pobjegnemo iz te priče. Atmosfera je bila odlična, sunce je bilo na našoj strani, a dobri duh bosanskog graha širio se Jajcem.

Bohnensuppe auf bosniche Art in einem großen Topf

Šta ćemo s grahom?

„Pa, dobro, šta ćete staviti u ovaj veliki kotao?“ pitam Zrinku.

„Naravno, ovako nešto preporučuje se samo za situaciju u kojoj će jesti veći broj ljudi. Stavili smo 10 kg graha, 2 kg crnog luka, 200 gr bijelog luka, oko kilogram mrkve, peršuna i celera, a kasnije ćemo staviti 2 kg kobasica. Od začina, koristićemo biber, so i alevu papriku. Ovaj naš kotao sadrži najmanje 90 porcija“, kaže Zrinka. „Šta ćemo sa tolikim grahom?“ pitam sa popriličnim osjećajem griže savjesti. Svi se oko mene smijulje, ali niko ne progovara. Kotao je već pokriven i vatra veselo pucketa.

Sjedamo svi za sto sa pogledom na kotao. Grah će se kuvati dva do tri sata, a za to vrijeme razmijenićemo informacije o tome šta se događa u Sarajevu i Jajcu.

A šta ide u Bosanski lonac?

Predsjednica udruženja žena „Viktorija 99“ ne može a da ne pomene da je njihovo udruženje kroz razne projekte, Jajcu donijelo 300.000 KM. „Iz Njemačke je ovdje bila Martina Bock. Živjela je sa svojom porodicom godinu dana u Jajcu i omogućila da deset naših porodica, različitih nacionalnosti, ljetuje u Jelsi na Hvaru. Meni je to bilo da sam prvi put otišla na more“, kaže Senka Zulum. Civilni sektor se bori da oživi grad koliko god može. Naš kuvar, glumac, Pašaga Hodžić, član je udruženja „Prijatelji prirode“. „Kad idemo na planinu, nosimo ovaj kazan koji vidite. Ali tada pravimo bosanski lonac“, kaže Pašaga.

Frauenverein Viktorija 99 in Jajce

Slovenke oduševljene grahom

„Odlično! U BiH svi imaju svoj način na koji spremaju bosanski lonac i, zamislite, svi tvrde da je jedino njihov pravi“, kažem. „E, da znate, u naš idu dvije vrste mesa, iako u pravilu trebaju tri vrste. Mi stavljamo junetinu i bravetinu. Ide i svo povrće koje raste na ovim prostorima“, insistira Pašaga.

„Pa, nemojte mi reći da ide i patlidžan?“

„Dobro, nećemo pretjerivati, ali u bosanski lonac sigurno ide bijeli i crni luk, paradajz, krompir, mrkva, peršun, glavica kupusa razrezana na četiri dijela i začini: biber, so i aleva paprika“, kaže Pašaga i predlaže da na kraju našeg serijala organizujemo takmičenje u pripremanju bosanskog lonca.

Spomenik grahu

„Dobra ideja“, kažem. „Još samo da nađemo sponzora.“ Pašaga sa Zrinkom prilazi kotlu da probaju grah. Senka Zulum podsjeća da je grah njihovo tradicionalno jelo i da zbog toga Jajce ima svoju „Grahijadu“, takmičenje desetak ekipa, svake godine, u spremanju ovog jela. „Moram priznati da nam je ideju dala 'Čimburijada' koju ima Zenica. Ove godine imali smo osam kazana graha i napravili smo kolonu prenošenja graha, kao ceremoniju, da bi mu dali važnost. Jer, smatramo da je kuvani grah jedno od najvažnijih jela bh. kuhinje“, kaže Senka. „A Sarajlije bi, zbog uloge graha u posljednjem ratu, mogle da mu podignu spomenik“, kažem.

Nakon dva i po sata, grah je gotov. Moji domaćini kažu: „E, sad ćemo bosanskim grahom da nahranimo Evropljane!“ Tada se sjetim onog smiješka sa početka priče.

Nastavak na sljedećoj stranici