1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Euroregija između Nizozemske i Njemačke - Nema granice ali postoje prepreke

Peter Lambeck19. oktobar 2007

Euroregije su pogranična područja koja obuhvaćaju više zemalja, koje povezuju zajednički jezik, kultura, prošlost ili ekonomske veze. Jedna takva euro-regija je i pogranično područje između Njemačke i Nizozemske.

https://p.dw.com/p/Bsmg
Prekogranična suradnja - budućnost EvropeFoto: AP

Nakon Drugog Svjetskog rata odnosi stanovnika dviju zemalja bili su prilično napeti, zbog brutalne okupacije Nizozemske, ali u međuvremenu vlada opuštenost i suradnja. Projekt "Musemo", prekogranična suradnja osam muzeja jedan je od primjera za to.

Kulturni navigator

Radi se o nekoj vrsti mini-kompjutera, koji korisniku pokazuje gdje se trenutno nalazi u pograničnom području između nizozemskog Enschedea te Mnstera i Osnabruecka u Njemačkoj.

U velikim graovima, poput na primjer Barcelone, postoje autobusi koji vas voze u različite muzeje. Čovjek može ući i izaći kako želi. Ovdje toga nema. Tu se svatko mora sam snalaziti. To je ponekad vrlo komplicirano.

Kulturni navigator to olakšava. Moguće je odabrati jednu od ruta - recimo moderna umjetnost, ili zamkovi i dvorci, ili lijepi vidikovci, i kompjuter pokazuje put, bez obzira da li čovjek die autom, biciklom ili pješice.

Osnova svega: dobra suradnja

Ovako nešto napraviti bilo je moguće samo zu tijesnu suradnju pograničnih opština, objašnjava Geert Jansen, komesar nizozemske kraljice za pokrajinu Overijsel.

"Mi smo ovisni jedni o drugima. Granice u Evropi više nisu prave granice. Ali još uvijek postoje brojne barijere, mada ljudi žive tako blizu jedni drugih. Na zapadu Nizozemske više se gleda u pravcu Engleske. Ali ja se orijentiram prema Njemačkoj, nas toliko toga povezuje."

Kulturne razlike

Među političarima već odavno postoji brojna i bliska razmjena i suradnja. U svakodnevici, u kontaku sa običnim ljudima, ponekad je međutim, potrebno biti oprezan, da bi se izbjegli nesporazumi. Nijemcima je, na primjer, važno da se pri predstavljanju navede titula, dok nizozemci izbjegavaju oslovljavanje kao: gospodin doktor ili gospođa profesor. Oni to doživljavaju kao uobraženost i samohvalu. Ali kada se ta neka pravila poštuju, suradnja je vrlo dobra, objašnjava Jan Bloom:

"Na nizozemskoj strani vazi deviza: krupnim koracima brže se stiže kući. Ljudi rado misle i planiraju u velikim potezima. Njemačke kolege više pažnje posvećuju detaljima, i razmišljaju o mogućim konzekvencama. Ali kada se to dobro kombinira, projekti dobro napreduju. Čovjek se na to mora navići, ali u osnovi je to vrlo simpatično."