Europska centralna banka kao politbiro

Koga trebam pozvati ako želim razgovarati sa Europom? Ovo je pitanje svojevremeno postavio bivši američki državni tajnik Henry Kissinger. Danas bismo mu morali ovako odgovoriti: Frankfurt, Europsku centralnu banku. Jer tamo se, to je jasno od četvrtka (6.9.), vodi europska politika. A ne u Briselu.

Odlukom o kupovini državnih obveznica u neograničenom iznosu, Europska centralna banka se oprostila od svog dosadašnjeg osnovnog načela po kojem je jedino obavezna brinuti se o stabilnosti cijena. To je sada prošlost. Banka je prekinula sa tom tradicijom čime krši postojeći zakon. Banka naime postaje financijer država.

Samo je njemački predstavnik u Vijeću Europske centralne banke, Jens Weidmann, bio protiv ove odluke. Čak i zemlje koje su ranije bile na strani Njemačke - Finska, Luksemburg i Nizozemska - sada su joj okrenule leđa. I još gore: Njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je Weidmannu uvijek držala zaleđinu, sada je rekla kako Europska centralna banka samo djeluje u okviru svojih ovlasti.

Centralna banka uključena u politiku

Kako nakon ovoga Europska centralna banka i dalje može tvrditi da je najneovisnija centralna banka u svijetu? To bi ona naime trebala biti kako stoji u njenom statutu i Ugovoru o EU. No ona to uopće više ne može biti jer odluka od četvrtka predviđa da može doći do kupovine državnih obveznica tek kada određena zemlja zatraži pomoć iz Europskog fonda za spas eura. Na taj način se Centralna banka uključuje u politiku.

I šta u novom programu treba biti bolje nego u prvom programu ove vrste? Europska centralna banka je već u protekle dvije godine otkupila bezvrijedne hartije problematičnih država članica. Doduše bilo je to u financijskim okvirima, ali ipak sa nadom da će se političari u kriznim državama više pozabaviti provođenjem neophodnih reformi. To se desilo samo polovično. Španjolska i Italija moraju unatoč svemu plaćati rekordne kamate za svoje dugove. Previsoke kamate na tržištu za državne obveznice nisu ništa drugo nego račun za neurađeni domaći zadatak.

Odluka Ustavnog suda bez težine

Kada Europska centralna banka na ovaj način masivno intervenira na tržištu državnih obveznica jer je ono, kako kaže šef banke Mario Draghi, uznemireno, to će možda dovesti do smanjenja napetosti samo za kratko vrijeme. No na kraju će Europi taj gigantski balast pasti na noge.

U osnovi je sada također svejedno kakvu će odluku u narednu srijedu donijeti njemački Ustavni sud kada je riječ o Fondu za spas eura, odnosno o tome da li je njegovo postojanje u skladu sa njemačkim ustavom ili ne. Čak i ako sud donesene odluku da nije, Europska centralna banka neće se suzdržati od toga da provede svoj program.

Njemačka kancelarka Angela Merkel biti će zahvalna šefu Europske centralne banke Mariju Draghiju. Ona više ne mora pitati parlament kada se i dalje bude morao povećavati Fond za spas eura. Jer sada odlučuje: Europska centralna banka. Ona je sada pokrenula štampariju novca, a samo Mario Draghi zna gdje je šalter kojim se ta štamparija gasi.

Autor: Henrik Boehme

Odgovorni urednik: Svetozar Savić