1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Europa ne smije odustati od Ukrajine

Sankcije EU prema Ukrajini predstavljaju znak jedinstva, ali teško da će imati praktično dejstvo. Ključ za rješenje krize je u rukama Moskve, smatra Bernd Riegert.

Europska unija ima na raspolaganju malo stvarnih sredstava za pritisak kako bi primorala ukrajinskog predsjednika na promjenu kursa. Sankcije, koje su dogovorene u četvrtak (20.02.), su za vladajuće krugove u najboljem slučaju kao ubod iglom. Imena onih koji su pogođeni sankcijama još nisu poznata. Ipak, može se poći od toga da su se oni koji vuku konce i Janukovičeve pristalice već odavno mogli pripremiti na zabranu putovanja i blokadu bankovnih računa u inozemstvu. S obzirom na veliki broj mrtvih na Majdanu mini-sankcije djeluju prije bespomoćno. One nisu više od diplomatskog simbola, simbola da Europljani ne žele ostaviti na cjedilu demokratsku opoziciju u Ukrajini.

Ministri vanjskih poslova su preko svoja tri pregovarača podržali ovaj diplomatski postupak. Oni teškim pregovorima pokušavaju naći rješenje za krvavi konflikt. Janukovič je još spreman za pregovore sa EU. Pokušava li on dobiti na vremenu, želi li popustiti ili zaista želi mirno rješenje? Je li mu već izmaklo kontroli upravljanje sigurnosnim snagama, specijalnim trupama ili unajmljenim provokatorima? U zapadnom dijelu Ukrajine su navodno predstavnici vlade i policije već prešli u redove opozicije. Među diplomatama EU se strahuje od dodatne eskalacije, građanskog rata ili podjele Ukrajine na proeuropski i proruski dio. U ovoj dramatičnoj situaciji Europljani se moraju založiti za pregovore. Tri europska ministra vanjskih poslova moraju u slučaju nužde ostati još duže (na pregovorima - op. red.) i ne smiju dozvoliti da budu nepristojno odbijeni.

Ključna figura Putin

Stvarno rješenje konflikta međutim neće biti postignuto pregovorima ili odlučeno u Kijevu. Za to je potrebna Rusija. Moskva se stavila na stranu Janukoviča i prijetnjama ga tjera da djeluje. Ukoliko se demonstracije na Majdanu ne okončaju, više neće biti novca iz Rusije. Time je predsjednik Janukovič, koji vlada državom koja je skoro bankrotirala, pritjeran uza zid. Europa i SAD sada moraju zajednički djelovati na ruskog predsjednika Putina, koji - dok se u Kijevu proliva krv - poput olimpijskog cara mira u Sočiju slavi. Njemačka kancelarka Angela Merkel je svojim pozivom Putinu napravila prvi korak.

Ipak Putin, kojem predstavlja zadovoljstvo geopolitička šahovska igra sa Europljanima, se neće prepustiti toplim, mekanim riječima. Rusija nažalost bolje razumije teške riječi - ili još bolje - ekonomski pritisak. EU je važan trgovinski partner i kupac energije za Rusiju. Ovdje bi Europljani mogli pronaći mehanizam ukoliko se oko toga ujedine. Predsjednik Putin bi mogao biti i uplašen. Uplašen od toga da bi se revolucionarne varnice iz Ukrajine mogle prebaciti na Rusiju. U konačnici Putin se na vlasti održava zahvaljujući, kako se sumnja, lažiranim izborima, poslušnima medijima i moćnom represivnom aparatu.

EU je ponudila što je mogla

Ukrajinski demonstranti ne bi na geopolitičkoj šahovskoj tabli smjeli biti žrtvovani kao "pješaci". Europljani se ne smiju upustiti u to da još jednom osjete Hladni rat. Oni moraju Putinu jasno reći da on ne može protiv volje naroda ponovo integrirati Ukrajini u rusku imperiju. Pridruživanje EU i članstvo u rusko-euroazijskoj trgovinskoj zoni su istodobno mogući i ne isključuju jedno drugo. Ne mora biti ili-ili kao tokom Hladnog rata.

Prigovori da je EU posljednjih godina podcijenila razvoj situacije u Ukrajini i da je zanemarila odnos sa Rusijom su neutemljeni. EU je ponudila ono što ima: Ekonomsku suradnju i pomoć pri provođenju reformi. Savez demokratskih država ne može djelovati tako opčinjen vlašću kao ruski predsjednik Putin sa svojim autokratskim tendencijama. Na slučaju Ukrajine će biti odlučeno hoće li i kako Rusija i Europa ubuduće još moći biti partneri.

Autor: Bernd Riegert

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović