1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Europa na granicama diplomacije

Možda sporazum iz Minska još nije propao. Ali pad grada Debalceva jasno pokazuje: samo diplomatskim pregovorima se ne može uspostaviti mir na istoku Ukrajine, misli u svom komentaru Bernd Johann.

default

Ukrajinski vojnici napuštaju Debalceve

Kad se osvoji jedan strateški važan grad, onda više ne može biti govora o prekidu paljbe. Kad napadači pritom masovno koriste tenkove i višecjevne raketne bacače, onda ne može biti niti riječ o povlačenju teškog naoružanja. Sporazum iz Minska nije star niti tjedan dana i trebao je biti neka vrsta voznog reda do mira na istoku Ukrajine. Ali na bojištu Debalceva sjeverno od Donjecka je taj proces možda već u začetku stradao pod granatama i bombama.

Već u Minsku se nije moglo vidjeti puno optimizma za deeskalaciju na istoku Ukrajine. U Debalcevu su separatisti baš potpuno ignorirali već prve dvije od trinaest točaka sporazuma: prekid paljbe i povlačenje naoružanja. Masivno su prekršili primirje kako bi stvorili nove vojne činjenice. A tako su i diplomatske napore učinili besmislenima.

Sve se to dogodilo očito s odobrenjem Rusije. To je na upravo provokativan način pokazao i ruski predsjednik Putin ovog utorka na konferenciji za novinare u Mađarskoj, uzgred rečeno: u članici Europske unije i susjednoj zemlji Ukrajine. Nije imao boljeg posla nego da političko vodstvo u Kijevu optuži da je samo krivo za krvoproliće u Debalcevu, čak je zatražio i kapitulaciju ukrajinske vojske. Ne može biti jasnije izrečena njegova pristranost za osvajačke planove separatista.

Poniženje za Porošenka

Za ukrajinskog predsjednika Porošenka poraz u Debalcevu nije samo vojna, nego i politička katastrofa. U njegovoj zemlji upravo pljušte kritike na sporazum iz Minska koji je nastao u teškim pregovorima između Ukrajine i proruskih separatista, uz sudjelovanje predsjednika država ili vlada Njemačke, Francuske i Rusije. Taj dokument sadrži mnogo ustupaka koji su bolni za Ukrajinu. Jer time se zapravo stvorio "zamrznuti sukob" i separatistička državna tvorevina pod utjecajem Rusije na teritoriju Ukrajine.

Već u Minsku je bilo jasno kako se niti Rusija, niti ruski separatisti neće pomiriti s tim da Debalceve ostane ukrajinsko. Jer kroz taj grad vodi glavna prometnica - i cestovna i željeznička - između Donjecka i Luhanska. Tim prometnim čvorištem se tako povezuju te dvije "narodne republike". A povrh toga, željezničke tračnice od tamo vode i dalje, u Rusiju. Separatisti tako sad još lakše mogu biti opskrbljivani oružjem i opremom.

Ukrajinska vojska koja je već tjednima u Debalcevu bila u okruženju, nije imala nikakve šanse protiv protivnika opremljenog najsuvremenijim ruskim oružjem. Ali Porošenko nije htio popustiti i vojnike je tjerao da izdrže. Sad se ukrajinski vojnici moraju povući iz Debalceva, poraženi i poniženi. Poraz je zato i poniženje za Porošenka koji će u Ukrajini biti izložen još većem pritisku.

Diplomacija ne može zaustaviti tenkove

Bernd Johann

Bernd Johann

Zapravo je većini Ukrajinaca jasno kako ovaj rat ne mogu dobiti samo vlastitom vojnom silom. Zato se moraju nastaviti diplomatski napori. Ako proruski borci zaustave svoja osvajanja nakon pada Debalceva, onda još postoji šansa da se spasi sporazum iz Minska. Ali prijete nove opasnosti: od Debalceva nije daleko do velegrada Harkiva, a i lučki grad Mariupolj na jugu je i dalje cilj separatista. Utoliko ovaj rat još može uvelike eskalirati.

Možda separatistima budu dovoljne regije Luhansk i Donjeck. Ali događaji u Debalcevu su pokazali: diplomacijom, čak i na najvišoj razini, se ne može zaustaviti jedan agresor u svom osvajačkom pohodu. Ako proruski borci ubrzo doista krenu u smjeru Harkiva ili Mariupolja, onda se mora početi razgovarati o isporuci oružja Ukrajini. Ali prije svega se onda moraju pripremiti nove, dodatne sankcije protiv Rusije kao glavnog pokrovitelja separatista. Jer diplomacija Europe je sad došla do svojih granica.

Preporuka redakcije