1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Eurobond: Đavolja stvar ili čudesni mehanizam?

Diskusija o zajedničkim obveznicama zemalja eurozone traje dugo. Čak i ako Merkelova i Sarkozy odbacuju eurobondove, o njima se i dalje raspravlja. Zagovarači i kritičari su saglasni: eurobondovi će biti uvedeni.

default

Zemlje poput Grčke, Portugala, Španije i Italije traže uvođenje evropskih obveznica. Zemlje poput Njemačke, Austrije, Francuske i Finske to kategorično odbijaju. Od zajedničkih obveznica, za koje bi garancije dale sve zemlje članice eurozone, profitirale bi i ekonomski slabije države. Njihove dugove bi na svojim snažnim plećima nosile industrijski jake članice, što bi dovelo do snižavanja kamata. Njemačka bi u tom slučaju kao najrazvijenija ekonomska zemlja eurozone svoju likvidnost uložila kao jednu vrstu kaucije i morala bi računati sa većim kamatama.

Symbolbild Eurobonds

Eurobondovi bi mogli biti uvedeni puno prije nego što se očekuje, smatraju i kritičari i zagovarači

Minhenski Institut IFO je procijenio da bi Njemačka uvođenjem eurobondova imala povećanje troškova od 33 do 47 milijardi eura godišnje. Pogrešno, kaže Gustav Horn, direktor Instituta za makroekonomiju i istraživanja privrednog rasta. On pretpostavlja da bi kamate za eurobondove "dostigle vrijednost koja bi bila malo veća od trenutnih njemačkih kamata pod pretpostavkom da Njemačka izgubi status zemlje koja profitira od krize". Horn podvlači da je u posljednje vrijeme došlo do velike kupovine "sigurnih" njemačkih obveznica, "jer je sve što nas okružuje zahvaćeno krizama. Od toga enormno profitira njemački ministar finansija, on se može tako jeftino zadužiti, kao nikada do sada."

I Martin Schulz, predsjedavajući kluba poslanika socijaldemokrata u Evropskom parlamentu, ne drži mnogo do brojki i statistika koje samo izazivaju strah. Eurobondovi neće se moći dobiti besplatno, kaže on, ali "one bi za Njemačku bile puno jeftinije nego stalno povećanje finansijskog paketa pomoći za spasavanje eura ili u krajnjem slučaju propast eura. I psihološki gledano su eurobondovi podesno sredstvo", dodaje Schulz i navodi da su visoke kamate rezultat nepovjerenja finansijskih tržišta. Oni ne vjeruju da će zadužene zemlje biti u stanju da otplate kredite a da će bogatije zaista složno stajati iza zajedničke valute. S tog aspekta bi eurobondovi mogli postati jedna vrsta simbola, koja bi pokazala da zemlje članice eura vjeruju u zajedničku budućnost, smatra Schulz.

Simbolični značaj

I Peter Bofinger, član Vijeća mudraca, odnosno ekonomskih i finansijskih savjetnika pri njemačkoj vladi, smatra da bi eurobondovi mogli imati veliki simbolični značaj. Rizik od bankrota pojedinih zemalja otpala bi uvođenjem eurobondova, siguran je on. I za Berta Rürupa, koji je do 2009 bio šef Vijeća ekonomskih i finansijskih savjetnika su zajedničke obveznice logičan korak u okviru procesa evropskih integracija. Osim toga, one već postoje, rekao je Rürup u intervjuu za bonski dnevnik Bonner General-Anzeiger. "Jer, kada Fond za zaštitu eura izdaje obveznice, što su dogovorile zemlje eurozone na samitu krajem juna, onda te obveznice nisu ništa drugo do eurobondovi" kaže on i dodaje: "To su zapravo eurobondovi light".

Puzzlebild Triptychon EU Euro Symbolbild Eurobonds Dossierbild 1

Eurobond: slatka droga!?

Ovoga mišljenja je i Hans-Werner Sinn, predsjednik instituta IFO. On sada samo obrće stvari. Upravo zbog toga što zajednička evropska obveznica ne predstavlja ništa novo, trebalo bi ovaj dogovoreni instrumenat pustiti da djeluje, prije nego se u igri ne nađe nešto novo. Sinn naziva eurobond slatkom drogom, pošto dužnicima oduzima stimulans za štednju. Ako oni za svoje dugove plaćaju iste kamate kao i Njemačka, zbog čega se onda opterećuju okovima štednje, koji opet smanjuju šanse političara da ponovo budu izabrani na svoje funkcije?

Ulažemo primjedbu, kažu zagovarači eurobondova i upućuju na ideju Instituta Bruegel u Briselu. Po toj ideji članice eurozone smiju samo dio svojih dugova, naime 60%od bruto društvenog proizvoda finansirati preko tzv. "Blue Bonds - plavih fondova. To se poklapa sa pragom zaduženosti, koji zemljama eurozone dozvoljava Ugovor iz Mastrihta. Za dugove koji prelaze tu granicu zemlje bi morale izdavati tzv. "Crvene bonove". Za te obveznice garantuje svaka zemlja za sebe. Tako bi se trebao stvoriti stimulans kojim bi se postiglo da se cijelo zaduženje drži u granicama.

Račun bez krčmara

Račun bez krčmara, smatra Heribert Dieter iz Fondacije za nauku i politiku u Berlinu, tim prije što se za sve moraju plaćati visoki dodaci za rizik. Za njega se iza eurobondova krije ideja da se političkim mehanizmima zamijeni disciplina i dinamika koja vlada na finansijskim tržištima. A da ta ideja prethodno nije funkcionirala, zna se od momenta kada je oslabljen pakt stabilnosti zajedničke valute eura, smatra Kai Carstensen, šef za praćenje privrednog rasta u institutu IFO. " I tada je bilo dobrih ideja i mehanizama. Nekoliko godina sve je bilo dobro a kada su stvari krenule nizbrdo Njemačka i Francuska su zatražile malo ležerniji stav. Kao posljedica toga povećani su dugovi u budžetu i ukupno zaduženje a sa finansijskom krizom sve je krenulo naopako. Da uzorna učenica Estonija nije ove godine pristupila eurozoni, Finska bi bila jedina zemlja koja se pridržava kriterija, određenih paktom stabilnosti eura.

 

Autori: Zhang Danhong/ Jasmina Rose 

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić