1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Euro - istorija prekršenih pravila

25. januar 2013

Priča o euru je ujedno i priča o prekršenim pravilima. Spašavanje eura odvija se po istom principu. Može li monetarna unija opstati bez jasno definiranih pravila?

https://p.dw.com/p/17RDd
Foto: picture-alliance/dpa

Japanski ekonomista Keniči Ohmae je još 2009. godine pisao o evropskoj valuti, tvrdeći kako euro svoju vrijednost može zahvaliti isključivo strogoj fiskalnoj disciplini. Tada nije bilo fondova za spašavanje eura, ali je zato dogovoren Pakt za stabilnost i ekonomski rast, odnosno pravila, koja su ograničavala zaduživanja zemalja eurozone.

Ono što je taj japanski stručnjak predvidio je da se države, članice monetarne unije, neće pridržavati dogovorenih pravila. „Zajedno s Belgijom, Grčkom i Italijom, u Uniju su primljene zemlje čije je zaduženje prelazilo 60 posto", piše Nicolaus Heinen, analitičar Deutsche Bank u svojoj najnovijoj knjizi „Misija zvana povjerenje". Pakt je definitivno propao 2003. godine, kada su Njemačka i Francuska izbjegle plaćanje kazne za nepoštovanje pravila u pogledu visine budžetskog deficita. Dogovoreno je prekršeno najmanje sto puta, a kazna nije izrečena ni jedan jedini put.

Nedostaje li Evropljanima disciplina?

Symbolbild Euro Recht
Foto: Fotolia

Ako je suditi na osnovu navedenog, propao je svaki pokušaj da se pravila za države članice eurozone učine obavezujućim. Razlog tome su najvjerovatnije, različite tradicije i kulture zemalja Europe, kaže ekonomista njemačke banke "Deutsche Bank". „To je dovelo do toga da su pravila, definisana u Sjevernoj Evropi, uglavnom bila poštovana upravo u tom dijelu Evrope, dok su ih na jugu starog kontinenta više doživljavali kao preporuku", ukazuje Heinen.

Drugim riječima, dok se Nijemci uglavnom drže pravila i principa, Francuzi bi radije donosili odluke kako se zalomi, od slučaja do slučaja. Onog trenutka kada se dužnička kriza iz Grčke odrazila na cjelokupnu eurozonu, stav Pariza se promijenio. U maju 2010. države članice eurozone počele su raspravljati o uslovima spašavanja prezaduženih zemalja, a da pri tome nisu učinile ništa drugo, nego odobrile velike sume financijske pomoći jednoj, a zatim i drugoj zemlji.

Crvene linije se ne prelaze

Pridržavanje jasno definisanih pravila od istinskog je značaja za opstanak jedne monterne unije, kaže Wim Kösters, šef Instituta za ekonomska istraživanja u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji: „Bez efektivne primjene tih pravila, monetarna unija se dovodi u pitanje. To bi moglo dovesti do toga da eura više ne bude."

Ali države članice eurozone imaju još jednu šansu za ispravljanje greške, i to "ako se budu pridržavale pravila, koja proističu iz novoosnovanih fondova za spašavanje eura", tvrdi Wim Kösters. Međutim, to nije nimalo jednostavno. Crvene linije se obično ne prelaze samo par mjeseci ili sedmica. Sporne nisu samo kamate koje prezadužene države moraju plaćati, mjere štednje i slično. Na kraju bi bilo neizbježno otpisivanje dugova, a to se za sada dogodilo jedino u slučaju Grčke.

Nova uloga Evropske centralne banke

Dr. Nicolaus Heinen Deutsche Bank Research
Dr. Nicolaus Heinen ekspert "Deutsche BankFoto: N. Heinen

Analitičar Deutsche Banke Heinen smatra da to nije jedini problem. Prema njegovom mišljenju, ni vodeći ljudi zemalja članica eurozone nisu pretjerano kreativno odgovorili na izazove finansijske krize. Kaže kako su političari izgubili previše vremena pokušavajući reformirati stara pravila, koja ne funkcionu. Ni ideja o „euroobveznicama" nije dobro rješenje. Dobra osnova je neobavezujući "Pakt euro plus" s početka 2011. godine. „Ta pravila su do sada bila ignorisana, jer su navodno zasnovana na rigidnim ciljevima. Međutim, riječ je o pravilima koji definišu objektivne ciljeve, a ne pravilima koja bi regulisala sam proces", smatra Heinen.

Ukoliko Evropa želi ostati u igri i biti konkurentna, potrebna su joj jasno definisana pravila, ističe analitičar Deutsche Bank. Toj konkurentnosti bi doprinijela pravila, koja bi podrazumijevala nagrađivanje uspješnih, recimo nižim kamatama prilikom novih zaduženja. Drugim riječima, finansijska tržišta bi i ubuduće trebala služiti kao indikatori dobre i loše politike. Nova uloga Evropske centralne banke bi to mogla dovesti u pitanje, kaže Heinen i zaključuje: „Zaista postoje rizici da države članice eurozone popuste u provođenju reformi i mjera štednje, jer znaju da je Europska centralna banka uvijek tu kako bi pomogla, ako zatreba."

 

Autori: Danhong Zhang / Jakov Leon

Odg. urednica: Jasmina Rose