1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

EU potkopava vlastitu razvojnu politiku

EU je najveći donator međunarodne razvojne pomoći. Ta činjenica međutim ne igra veliku ulogu u predizbornoj kampanji za Evropski parlament. Uspjesi razvojne politike često padaju u drugi plan zbog sopstvenih interesa.

Spašavanje eura, bankarska kontrola, razgrađivanje birokratije, više ovlasti Evropskom parlamentu - ove teme dominiraju u Njemačkoj u predizbornoj kampanji za Evropski parlament. Na prvi pogled se čini logičnim da stranke ovaj put ne pokušavaju pridobiti glasače temama kao što je suzbijanje sitomaštva u Africi, pomoć ekonomskom razvoju u Aziji i jačanju demokratije i ljudskih prava u Latinskoj Americi. To je donekle i razumljivo, jer u Evropskom parlamentu u Strazburu sjede predstavnici naroda Evropske unije (EU).

Flüchtlinge in Melilla 28.02.2014

Melilla je cilj mnogih afričkih izbjeglica

"Nažalost je tako da razvojna politika kod birača ima sporednu ulogu", žali se poslanik Socijaldemokratske stranke (SPD) u Evropskom parlamentu Norbert Neuser, koji je inače i član odbora za razvojnu politiku u Evopskom parlamentu.

Pri tome je EU u proteklim godinama postigla mnogo toga kada je riječ o razvojnoj saradnji u Africi: koncentracija na milenijumske ciljeve dovela je do mjerljivih rezultata. Zemlje članice EU su se o određenim projektima sve bolje dogovarale. Neuser navodi da se EU sve više zalaže i za zaštitu okoliša.

Ko nema perspektive, on odlazi

Glavni cilj razvojne pomoći Evropske unije je podrška razvoju dobrih vladinih struktura, kao i društveni i privredni razvoj. U to se ubraja održivo korištenje prirodnih resursa, isto kao i opšti zadatak, a to je suzbijanje gladi i siromaštva. Evropska komisija smatra međutim da suzbijanje migracija ne spada u ciljeve razvojne saradnje.

Afrika Fischer Angola Atlantik Fischfang Markt

Ono što ne upeca evropska ribarska flota, ostaje afričkim ribarima

Ipak, uspjesi u razvoju mogu dovesti do toga da ljudi ne napuštaju svoje domovine. EU je tako Etiopiji na raspolaganje stavila 200 miliona eura za gradnju ulica. Na taj način se ljudi mogu lakše kretati od sela do obližnjih većih gradova, kako bi na tržnicama prodavali svoje proizvode. Tako se znatno smanjilo siromaštvo u ovoj zemlji.

Razvoj i suzbijanje siromaštva u zemljama na jugu su dakle itekako u interesu Evrope. Jer, ko u svojoj domovini ne vidi budućnost, on odlazi. Dokaz za to su pretrpani izbjeglički brodovi koje granične patrole presreću pred italijanskom, španskom ili grčkom obalom, ili stotine ljudi koji pokušavaju preći granične ograde i domoći se evropskog tla u španskim eksklavama Ceuta i Melilla na sjeveru Maroka.

Piletina iz EU ruinira afričke seljake

Više od polovine svjetske pomoći za razvoj dolazi iz EU i njenih članica. Jedno od težišta pri tome je saradnja sa takozvanim AKP zemljama. Od ukupno 79 zemalja iz ove grupe država afričkog, karipskog i pacifičkog regiona, radi se uglavnom o zemljama koje su bivše kolonije. U Lisabonskom ugovoru se EU obavezala da će postupati u skladu sa interesima razvojne politike. Tako naprimjer inostrane poljoprivredne i komercijalne odluke EU ne smiju biti u suprotnosti s ciljevima razvojne pomoći.

Realnost je međutim drugačija: s jedne strane EU želi učiniti sve kako bi suzbila siromaštvo i glad. "S druge strane ona s izvozom hrane suzbija napore za razvoj", kritikuje Christa Randzio-Plath, zamjenica predsjednika Udruženja za razvojnu politiku njemačkih nevladinih organizacija. "Kakve koristi imaju mali poljoprivrednici u Africi, ako su njihove tržnice preplavljene evropskim poljoprivrednim proizvodima?"

Nejednako partnerstvo

Pogođena nije samo poljoprivreda: "EU na osnovu sporazuma u oblasti ribarstva, od zaliha ribe koje nastaju ima koristi za sopstveno stanovništvo, a ne za lokalno, afričko", kaže Christa Randzio-Plath. Jer, evropska ribarska flota svoje mreže baca u more i pred afričkom obalom. EU za to bar plaća odštetu državama koje evropskim ribarskim brodovima omogućavaju pristup njihovim vodama i zalihama ribe. Senegal naprimjer dobiva 16 miliona eura godišnje, Mozambik nešto više od četiri, Mauritanija 86 miliona eura.

Ugovor o partnerstvu predviđa da afričke zemlje moraju otvoriti svoja tržišta za evropske proizvode. Liberaliziran treba biti i sektor pružanja usluga. Na taj način bi naprimjer ervopski investitori mogli ući u branšu koja se bavi opskrbom vodom. Primjeri iz drugih regiona su pokazali, da to u pravilu dovodi do rasta cijena, ali ne i do povećanja kvaliteta.

Elite moraju preuzeti odgovornost

Nedostatak političke koherentnosti na strani Evropske unije (EU) je jedna strana medalje. "Za neuspjeh elita u mnogim afričkim zemljama se ne može okriviti evropska razvojna politika", kaže poslanik Evropskog parlamenta Norbert Neuser. Kao negativan primjer on navodi Nigeriju: "Vrlo bogata zemlja zahvaljujući izvorima nafte. Međutim, ogromne količine te nafte nestaju, a elite su nepodnošljivo bogate."

"EU bi se morala približiti tim elitama koje plivaju u novcu i novac trpaju u svoje džepove", zahtjeva Neuser. On navodi da bi EU mogla pomoći u izgradnji efikasnijih poreskih sistema. Efikasno bi bilo kada bi EU ubuduće doprinijela tome da se suzbije odliv kapitala iz Afrike i zatvore brojne poreske oaze.

Autori: Mirjam Gehrke/Belma Šestić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić