1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

EU osuđena na saradnju s Rusijom

Ministri vanjskih poslova EU očito nisu otklonili razlike u mišljenjima zbog ruske vojne intervencije u Gruziji. To sigurno neće olakšati posao francuskom predsjedniku Nikoli Sarkoziju koji sutra (8.9.) putuje u Moskvu.

default

Francuski predsjednik Nikola Sarkozi putuje u Moskvu na pregovore

EU želi da pokaže solidarnost sa Gruzijom, da se pokaže kao neutralan posrednik, te da istovremeno ne naruži više nego što je to potrebno vladu u Moskvi koja se u ovom trenutku osjeća vrlo moćnom. To je vrlo težak diplomatski poduhvat. Onaj ko balansira na ivici noža, vrlo lako može i da padne. Naime, unutar EU još uvijek postoje dva tabora. Grupa okupljena oko baltičkih država traži oštriji stav prema Rusiji, sankcije, pa čak i prekid kontakata s vladom u Moskvi. Drugi tabor oko Njemačke i Francuske traži realniji pristup problemu i pregovore s Rusijom.

Ovakve okolnosti nisu baš vjetar u jedra francuskog predsjednika Nikole Sarkozija koji sutra putuje na razgovore u Moskvu. Sarkozi mora ubijediti ruskog predsjednika Dmitrija Medvedjeva da povuče svoje jedinice iz središta Gruzije. EU je spremna da prihvati da te trupe ostanu u Južnoj Osetiji i Abhaziji što je ustupak Rusiji. Zauzvrat bi vlada u Moskvi morala da se povuče iz takozvanih tampon zona i oko gruzijskih gradova. Niko više ne govori o tome da bi ruske trupe trebalo da se povuku na linije na kojima su bile prije izbijanja sukoba. To je gorka pilula za EU.

Zahtjev ministara vanjskih poslova da se istraži ko je odgovoran za izbijanje sukoba se uklapa u sliku. Unija želi da pokaže Gruziji do koje granice ide solidarnost s njenom vladom. To je i jasno distanciranje od američke politike pružanja bezrezervne podrške vladi u Tbilisiju. EU nema drugog rješenja osim da pošalje posmatrače, održi donatorsku konferenciju, konferenciju o stabilnosti Kavkaza i da se pomiri s Rusijom.

Politika za naredni period se zasniva na nadi da će vlada u Moskvi da se ponaša razumno. EU i nema efikasan način da se suprotstavi ukoliko u Kremlju prevladaju nacionalisti i avanturisti koji bi pokušali da i druge konflikte na Kavkazu riješe vojnom silom. Ostaju joj samo apeli.

Nakon ovog sukoba na Kavkazu je još slabija šansa Gruzije, ali i Ukrajine da će postati članice EU i NATO-a. U slučaju Ukrajine ostaje nada da će se ta zemlja stabilizovati i da se neće raspasti u dva tabora: one koje su za zapad i one koji su za približavanja Rusiji. U tom slučaju će diplomatsko balansiranje EU po oštrici noža biti završeno, jer u Briselu za takav razvoj događaja nemaju nikakav plan.