1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

EU kao posljednja instanca za pitanja azila?

Evropska komisija predstavila je dokument koji bi trebao poslužiti kao podloga za diskusiju oko zajedničke politike u oblasti azila. U konačnici je ideja da EU odlučuje o zahtjevima za azil. Da li je to rješenje?

Evropska komisija ove srijede predstavila je dokumenat, koji državama članicama treba da posluži kao podloga za razmišljanje. Saopštenje, kako ovaj dokumenat nazivaju u žargonu EU, nije unaprijed formulisan prijedlog zakona. Do kraja godine zemlje članice se moraju izjasniti o tome kako zamišljaju buduću zajedničku EU-politiku oko azila. No, dok se ne usvoje novi zakoni i dok se ne primjene u konkretnom postupku za dobijanje azila mogle bi proći godine, smatra se u krugovima Evropske komisije.

Pošto se u Briselu pretpostavlja da je zajednički zakon o azilu u jeku izbjegličke krize popriličan izazov, komesari EU sa ovim dokumentom najprije žele podstaći diskusiju. Pri tome nude dvije opcije:

- Prva opcija: Sistem u osnovi ostaje takav kakav jeste. Svaka zemlja članica sama odlučuje koje će izbjeglice i koliko njih da primi. Kako bi se rasteretile zemlje članice, čije su granice i spoljne granice Evropske Unije, trebao bi se uvesti fleksibilni mehanizam preraspodjele. On se u dokumentu naziva "Korektivni mehanizam pravičnosti".

- Druga opcija: Cijeli sistem bi se trebao bazirati na Evropskoj instituciji za pitanja azila. Podnosioci azila će po jasno određenom ključu biti raspoređeni u zemlje članice, zavisno od broja stanovnika i ekonomske moći svake pojedine zemlje. Tzv. Dablinska regulativa, po kojoj je za izbjeglicu odgovorna ona država EU, u koju prvo uđe, bi tako otpala.

Evropska komisija bi da se oslobodi "Dablina"

Brüssel EU-Kommissar für Migration Dimitris Avramopoulos

Evropski komesar za migracije Dimitris Avramopoulos

Evropski komesar za useljevanje, unutrašnju politiku i pravosuđe Dimitris Avramopoulos pri tome jasno stavlja do znanja šta su njegove preference. Njegova Generalna direkcija jasno kritikuje dosadašnji Dablinski sporazum. "Dablinski sistem nije napravljen da se osigura naknadna podjela odgovornosti za raspodjelu izbjeglica u EU. To je propust, koji se iskristalizirao u aktuelnoj krizi.

Početkom oktobra 2015. su Angela Merkel i francuski predsjednik François Hollande u Evropskom paralmentu zajednički saopštili da su Dablinska pravila "zastarjela i prevaziđena", jer ne funkcionišu na terenu. Pored toga Grčka i Italija, kao prve zemlje EU u koje kroči najveći broj izbjeglica, bi trebale biti rasterećene.

Infografik Asylanträge im Vergleich

Infografika: Zahtjevi za azil

Zemlje članice se zaklinju u Dablin

U međuvremenu ovaj plan je radikalno promijenjen. "Dablin" bi ponovo morao biti na snazi, izjavila je kancelarka Merkel, kojoj su se, po tom pitanju, pridružile i zemlje EU u sastavu Balkanske rute. Oni su ukazali da je samo Grčka odgovorna za podnosice molbi za azil i da su stoga i zatvorene granice zemalja duž Balkanske rute. Uz pomoć Turske je izgrađen takav sistem da Grčka izbjeglice i azilante vraća u navodno sigurnu zemlju tranzita Tursku. Ovaj sistem je pored toga predviđen Dablinskom regulativom Evropske unije.

Pošto su šefovi država i vlada EU na posljednjem samitu izričito usvojili ovaj sistem kao evropsko rješenje, krajnje je upitno da li bi zemlje članice uopšte bile spremne da mijenjaju osnovna načela ponovo važeće Dablinske regulative. Čini se i da je minimalan njihov "apetit" odnosno spremnost na određivanje minimalnog ili fleksibilnog ključa raspodjele. Mađarska i Slovačka će s tim u vezi uložiti žalbu pred Evropskim sudom.

Pogledajte video 00:46

Stalno nove izbjeglice u Grčkoj (video na njemačkom)

Jedinstveni sistem je postojao - barem teoretski

Od samita EU u Tampereu u Finskoj 1999 države članice EU su radile na usklađivanju zakona po pitanju azila i izrade zajedničkih standarda koji bi važili za odobravanje azila. Nakon 17 godina to im je teoretski uspjelo. Od jula 2015. u Evropi je na snazi novi Zakon o proceduri za dobijanje azila, ali ga ne primjenjuju sve članice EU.

Taj zakon predviđa da postupak ne smije trajati više od 6 mjeseci. Ukoliko zahtjev za azil nije opravdan, izbjeglice mogu biti podvrgnute proceduri po brzom postupku i na samoj granici. Za priznavanje azila važe jedinstveni kriteriji, koje je preporučila Agencija EU za azil sa sjedištem na Malti - EASO. Prava podnosioca molbi za azil na pravni lijek i revizioni postupak su u svakoj zemlji EU ista. Svi podnosioci azila se sa otiskom prsta registruju u zajedničkoj banci podataka "Eurodac", kako bi se spriječilo da dva puta podnesu molbu za azil.

Infografik Anerkennungsquoten von Asylanträgen in Deutschland

Infografika: Broj priznatih zahtjeva za azil u Njemačkoj

Papir za raspravu EU

Dokumenat Evropske komisije, koji bi trebao da posluži kao podloga za diskusiju i raspravu, predviđa da se Agenciji za azil EU prenesu ovlaštenja za donošenjem odluka. Ona bi trebala da fungira kao posljednja instanca. Stoga bi se sada morali osnovati njene filijale odnosno uredi u svim zemljama članicama. To bi značilo potpunu "harmonizaciju postupka za dobijanje azila". Tako bi se odluke o tome sa nacionalnog prenijele na evropski nivo.

Od samita u Tempereu pa do danas su zemlje članice u svim diskusijama oko prava na azil uvijek insistirale na tome da imaju posljednju riječ o tome koje ljude i koliko njih žele da prime. To je u prošlosti dovelo do različitih kvota za prihvat izbjeglica iz različitih zemalja: Dok recimo Iračani u jednoj od članica nisu imali nikakvu šansu za azil, druga zemlja EU je primala skoro sve ljude koji dolaze iz Iraka.

Poslanik CSU-a Markus Ferber je na dokumenat Evropske komisije za RTV Bavarske rekao: "Ne mogu da zamislim da je ispravno da EU odlučuje koje izbjeglice će u Francuskoj, Španiji, Portugalu, Njemačkoj ili Poljskoj dobiti boravak".

Za razliku od Ferbera, poslanik Evropskog parlamenta iz reda liberala Alexander Graf Lambsdorff može da zamisli da neke centralne odluke oko azila donose službe EU. Neke zemlje EU kao da se takmiče kako bi imale što je moguće lošije uslove boravka, što bi ponukalo izbjeglice da idu u druge zemlje. Tako su recimo izgledi za dobijanje azila u Mađarskoj bitno lošiji nego u Njemačkoj. Stoga bi bio ogroman napredak, kada bi se zahtjevi za azil upućivali i ustanovi EU a ne samo pojedinačnoj zemlji, članici EU.

Preporuka redakcije

Audio i video zapisi na tu temu