EU i referendum u Irskoj

Irland EU / Klaus Dahman

Irci su juče, u četvrtak odlučivali o Lisaqbonskom ugovoru EU, dok u ostalim zemljama o tome odlučuje Parlamwent. Rezultzat se očekuje danas/petak/ kasno popodne. Kako će se dalje odvijati EU.

Irska je jedina zemlja o kojo se referendumom odlučuje o sudbini Lisabonskog ugovora. U drugim zemljama to čini Parlament.

Pošto sve zemlje članice moraju kazati svoje „da“ kako bi on bio usvojen irsko“ne“ značilo bi i da je ovaj sporazum iz portugalske prijestonice propao. EU se nalazi u krizi. Plan B jednostavno u Briselu ne postoji.

Lisabonsdki ugovor je ustvari smanjena verzija ervropskog Ustava.

Riječ je o kodeksu pravila, koji EU nakon proširenja 2004. ponovo treba učiniti djelotvornom.

Ustav je propao, nakon što su svoje“ne“ na referendumu, kazali Holandjani i Francuzi. Od toga se Unija polako oporavila, nakon što su šefovi država i vlada,u medjuvremenu, uklonili neke dijelove iz nacrta Ustava i tako našli kompromis koji se zove - Reformisani ugovor iz Lisabona.

Ako bi i ovakav dotjerani Ugovor na referendumu u Irskoj bio odbijen, EU bi se našla ponovo pred problemom. Tada bi , naime, važio stari Ugovor iz Nice, koji je na snazi od 2002. i ,u principu, važi za 15 zemalja.

On samo tumači kako bi Unija trebala funkcionisati. Tu nedostaje dio koji govori o tome kako bi se trebala izvršiti prerapodjela mjesta u Evropskom parlamentu, kako se sastavlja Komisija, kao i koliku težinu imaju pojedini glasovi u Evropskom Savjetu. Ovdje se predvidjaju kvote za sastav Parlamenta, Komisije i Savjeta, ali to važi samo u slučaju da EU bude proširena za 10 zemalja. Za prijem Rumunije i Bugarske,dakle,moraju se već odrediti nova pravila. Ako bi Irci odbili Ugovor, moralo bi doći do izmjena nekih važnih dijelova iz Evropskog Ustava, koji je prenesen i u Luisabonski ugovor.

Naprimjer, da prilikom glasanja, radi efikasnosti rada EU, više nije potrebna suglasnost svih članica, nego, samo većine zemalja.

Kako je EU narasla na gotovo dvostuki broj od prijašnjeg i prijeti da postane nepokreni kolos, koji se može blokirati „vetom“ neke zemlje.

Ubuduće, osim toga, ne bi trebalo svakih pola godine mijenjati predsjedavanje Unijom, nego bi ono bilo zamijenjeno predsjednicima koji su godinama već članovi Unije i garantuju kontinuitet. Mnogi politički promatrači smatraju da je Lisabonski ugovor poboljšanje u odnosu na raniji papir. Ako,dakle, referendum u Irskoj propadne, EU mora razmisliti šta dalje. Novi Ugovor Ircima se ne bi nudio, jer to košta vremena, smatraju predsjednici i šefovi vlada EU. Moguće je da se ubuduće stvori Evropa „dvaju brzina“, što predvidja i ugovor iz Nice.

U slučaju da neka od 27 članica, recimo, ne prihvati neku od predloženih odluka, to može učiniti jedna grupa njih, kao garancija. Kao u slučaju uvodjenja zajedničke evropske monete - eura. Tako nešto u budućnosti bi moglo biti više nego izuzetak.

Klaus Dahman