1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

ESC: Umjetnost i demokratija ipak idu jedno s drugim

Tradicionalno i dopadljivo? Ili potpuno otkačeno? Na takmičenju Eurovision Song Contest se može vidjeti i jedno i drugo, ponekad ujedinjeno u jednoj pjesmi. Tako je bilo i ove godine, komentariše Rick Fulker.

1956. godina: ratom uništeni kontinent se već nalazi u obnovi, ali ožiljci na polju kulture su još tu. Potraga za onim što bi povezivalo donedavno zaraćene zemlje je težak i mukotrpan posao. Ipak, evropska asocijacija radio i TV stanica European Broadcoasting Union pokreće muzičko takmičenje u kojem učestvuju dojučerašnji neprijatelji.

Šta je, međutim, to što može da se dopadne širokim slojevima ljudi koji govore različite jezike i to što može da izazove osjećaj zajedništva? Jasan odgovor na to pitanje još uvijek je nepoznat - i 60 godina nakon pokretanja nečega što je preraslo u najveći šou-program na svijetu. Svaki put kad neko povjeruje da je pronašao "dobitnu formulu" za ESC, naredno takmičenje ga razuvjeri u tome.

Rick Fulker

Rick Fulker

Umjetnost ili demokratija?

Kako da se pronađe nešto posebno, drugačije, umjetničko - kad sve zavisi od procesa koji izgleda kao demokratsko glasanje širokih masa? Da li je to oprečno samo po sebi? ESC je tokom svoje istorije imao i "čudne ptice". Ovo takmičenje je ponekad ličilo više na paralelni univerzum, nego na odraz aktuelne pop-muzike.

U međuvremenu se mobiliše čitava "industrija" kako bi se postigao uspjeh na ovom takmičenju. Često je jasno vidljiva smišljena koncepcija cijelog nastupa, od koncepta pjesme do načina izvedbe. Tako je ove godine bilo sa nastupom Rusije, koji je sa svojom mirovnom porukom bio isuviše proračunat. Takva računica se često i ne isplati, a ovo takmičenje nas stalno iznenađuje svojim ishodom.

Da li ovo "freak-show"? Prošle godine je pobijedila bradata pjevačica. Conchita Wurst skoro da može za svoj uspjeh da se zahvali Vladimiru Putinu i Aleksandru Lukašenku. Omalovažavanja koja su iz Rusije i Bjelorusije stizala na račun ovog travestita, i s tim u vezi na račun "homoseksualne" Evrope, mobilisala su "glasačko tijelo" u korist Conchite. Ona (ili on) je sa takmičenja poslala poruku tolerancije i prava na samoopredjeljenje, ali istovremeno mu je dala i jednu političku dimenziju

Austrija, možda i Evropa - dobile su kraljicu, a ona je bila muško. Koje, ipak, zna dobro da pjeva. Conchita je prevazišla status "freaka" i postala - "mainstream".

Pobjeda Conchite Wurst 2014. dala je ESC-u novu političku dimenziju

Pobjeda Conchite Wurst 2014. dala je ESC-u novu političku dimenziju

Muzička raznolikost

Šta je rezulatat ovogodišnjeg takmičenja? Bilo je mnogo "power-balada" (što je i za mene novi termin), a malo onoga što bi moglo da se svrsta u rubriku "trash", što je svjesno napravljeno s lošim ukusom. Nije bilo jasnog favorita. Mogli su se čuti razni muzički pravci i bilo je tu odista mnogo kvalitetnih pjesama. Bilo je poruka protiv rata i genocida (Mađarska, Francuska, Armenija), ili pjesama koje su govorile o ljudskim tragedijama (Norveška). Bilo je tu kultivisanih zabavnih melodija (Velika Britanija), party-pjesama (Izrael) ili jednostanih emotivnih balada s ljudskim porukama (Kipar). To što njemačka pjevačica nije dobila nijedan poen je za žaljenje, ali je u prvom redu posljedica toga što je ovo bila godina s vrlo visokim nivoom pjesama.

Umjetnost i demokratija!

To tvrdim čak i ja, koji sam ljubitelj Wagnera i čovjek koji rado ide u operu i na koncerte klasične muzike. U neko doba sam primijetio da je ESC veoma važna tema razgovora među kolegama, posebno među onima s Balkana i istočnoevropskih država. Ša više - oni to takmičenje ne shvataju kao zabavu, nego kao nešto veoma ozbiljno. A kada jedan muzički događaj privlači pažnju ne samo kolega novinara, nego i 200 miliona gledalaca pred TV ekranima, onda se jednom i neko poput mene mora suočiti s tim.

Ideja Eurosonga je već našla plodno tlo u Aziji. Na 60. godišnjicu učestvovala je i Australija, a i Kina je prenosila ovo takmičenje. Moja domovina, SAD, vjerovatno nikada neće učestvovati. Ali i tamo se organizuju zabave na kojima se gleda ESC, prvenstveno među pripadnicima LGBT-populacije

Ša reći na kraju? Bila je ovo godina kvalitetnih pjesama. Pobijedila je (po šesti put) Švedska, s pjesmom "Heroes", pjesma sa "zamahom" i sa "herojskom" porukom koja nije bila previše upadljiva. A šta je s pitanjem ide li demokratija s umjetnošću? I s tim sam se pomirio. Ide. Na kraju krajeva i Wagner je htio da se njegova muzika sviđa ljudima.

Preporuka redakcije