1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Erdogan nije uspio da me ućutka"

Zbog kritičkog izvještavanja, turskim novinarima Džanu Dundaru i Erdemu Gulu prijete doživotne zatvorske kazne. Povodom početka sudskog procesa protiv njih, za DW govori Džan Dundar, glavni urednik lista Džumhurijet.

Can Dündar

Džan Dundar (Can Dündar) pred početak procesa

Glavni urednik lista Džumhurijet Džan Dundar i njegov kolega Erdem Gul prošle godine u maju objavili su izvještaj koji dokazuje da je kamionima turske tajne službe MIT oružje odvoženo u Siriju. Zbog tog izvještaja državno tužilaštvo za obojicu novinara traži doživotnu zatvorsku kaznu. Njima se prebacuje da su planirali obaranje vlade, da su odali državnu tajnu i pomagali terorističke grupe. Podnosioci tužbe su predsjednik države Redžep Tajip Erdogan i MIT. Dundar i Gul su proveli tri mjeseca u istražnom zatvoru i nedavno su pušteni na slobodu, odlukom Ustavnog suda. Ali suđenje protiv njih tek sada počinje (25. mart).

DW: Šta kažete na to da jedan novinar intervjuiše drugog?

Džan Dundar: Mislim da je to pogrešno, ali to nije bila moja namjera. Naravno da bih više volio da sam sa druge strane mikrofona. I sâm sam studirao novinarstvo. Uvijek sam zastupao mišljenje da novinar ne bi trebalo da bude jako poznat, da treba da stoji iza mikrofona i prioritet dâ temi. Ali gospodin Erdogan nas je nažalost natjerao u ovu situaciju.

Predsjednik Erdogan je često govorio o Vama. Nakon objavljivanja izvještaja rekao je da ćete zbog njega morati da platite „visoku cijenu“. Smatrate li da je to uplitanje u rad pravosuđa?

Erdem Gul i Can Dundar

Dundar i Erdem Gul

Naravno, šta još treba da kaže? I povodom odluke Ustavnog suda o oslobađanju je rekao: „Ne priznajem tu odluku, neću se orijentisati prema njoj, to ne bi trebalo da uradi ni sud.“ Kako tumačiti tu izjavu? To je direktno uplitanje u nadležnosti sudstva.

Tri mjeseca ste bili u istražnom pritvoru prije početka suđenja. Kako to ocjenjujete?

To je Erdoganova potreba za osvetom. Svaki vid otpora on vidi kao pobunu protiv njega. On je htio da postigne dva cilja: da kazni mene i uplaši one koji bi ubuduće pokušali nešto slično. Ne znam kako je sa ovim drugim, ali prvi cilj nije postigao. Ne može da me ućutka. Nadam se da neće postići ni drugi cilj. Ali nažalost vidim da je strah ućutkao pero mnogih mojih kolega.

Kako će slučaj da se završi?

Da je Turska pravna država, bio bih oslobođen prvog dana suđenja. Ustavni sud je potvrdio da objavljivanje izvještaja ni u kom slučaju ne može da se označi kao akt terorizma, već kao novinarski rad. Zapravo je ta odluka oborila čitav proces. Ali kad predsjednik države sudijama uputi prijetnje, onda više ne možete biti sigurni kakva će presuda pasti. Zato je moguće da budemo ponovo uhapšeni.

Da li se bojite?

Ne, strah smo odavno prevazišli. Ukoliko se plašite, ne možete u Turskoj da radite kao novinar. Nastojimo da realno posmatramo situaciju. Realno gledajući, šanse da ponovo budemo uhapšeni kreću se oko 50 procenata.

Šta bi novinari u Turskoj morali da urade za slobodu medija?

Morali bi naravno da pruže otpor, da se solidarišu, organizuju i potraže alternativne platforme. Najvažnije je da time počinju da grade budućnost, dakle eru nakon Erdogana, da Turska ponovo ne završi u istoj spirali. Treba da počnu od prevazilaženja straha. Trenutno vlada veliki strah. Kroz taj strah ljudi ne ostaju samo bez posla, već i bez dostojanstva i savjesti. Ali taj strah se ne isplati, to kažem kao neko ko je već bio u zatvoru. Da sam izgubio svoje pero, više bih patio nego od gubitka slobode.

Can Dündar (Džan Dundar)

Dundar poziva turske novinare da pruže otpor i bore se za slobodu medija

Šta očekujete od Evrope?

Jedna scena mi je ostala u pamćenju. Kada sam bio u zatvoru bio je upaljen televizor. Novinar koji radi za jednu njemačku novinsku agenciju upitao je Davutoglua da li u Turskoj ima uhapšenih novinara. Njegov odgovor je bio: „Nema.“ Njemačka kancelarka Angela Merkel je stajala pored. To sam gledao kao uhapšen novinar, u svojoj ćeliji. Bilo je smiješno kako je Merkelova na to klimnula glavom. Evropa odstupa od svojih istorijskih vrijednosti kako bi sprovela svoje trenutne interese. Evropa smatra da ukoliko dâ novac i pobrine se za izgradnju izbjegličkog kampa u Turskoj, da će se riješiti pritiska izbjeglica. U tom slučaju Erdogan u Turskoj može da radi šta hoće. Ali Evropa mora da uvidi: nakon nekog vremena iz Turske će krenuti politički izbjeglički talas koji će morati da savlada. Takvom metodom problemi ne mogu da se riješe, ni oni u Turskoj, a ni izbjeglički talas.

Ali šta konkretno očekujete?

Mi, dakle ljudi koji vjeruju u demokratiju, slobodu medija, ljudska prava, sekularizam i republiku, od početka kažemo da bi Turska morala da bude dio Evrope. Istovremeno, Erdogan kaže da je demokratija voz iz kojeg može da se izađe, ukoliko se želi. Ukoliko Evropa ne podrži nas, već Erdogana, gubitnici će biti i Turska i Evropa. Evropa zato mora da stane iza ljudi koji vjeruju u nju i njene vrijednosti.

Preporuka redakcije