1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Erdogan nije predsjednik svih građana

Redžep Tajip Erdogan preuzeo je funkciju predsjednika Turske, prvi put izabranog na direktnim izborima. Ali taj 60-godišnji političar teško da će odgovoriti izazovu da bude predsjednik svih građana.

Nakon pobjede na izborima sa 52 odsto osvojenih glasova, Erdoganu su iz svih krajeva Evrope stigle politički korektne čestitke, pored ostalog i iz Berlina. Njemačka kancelarka Angela Merkel je istakla „značaj i ulogu Turske u kriznom regionu“. Ipak, zvaničnici Evropske unije mogu samo da se nadaju da će očekivanja od predsjednika Erdogana, kao pomiritelja na unutrašnje-političkoj sceni biti ispunjena.

Erdogan (desno) može da se osloni na svog vjernog sljedbenika Davutoglua (lijevo)

Erdogan (desno) može da se osloni na svog vjernog sljedbenika Davutoglua (lijevo)

Novoizabrani predsjednik je nakon pobjede u svom prvom obraćanju javnosti poručio kako u Turskoj „počinje nova era“ i da su politički „sporovi prošlost“. Ali te riječi ne prate konkretna djela. Čak i prije inauguracije je nagovijestio da neće prisustvovati svečanoj ceremoniji turske Advokatske komore, na kojoj bi šef Metin Fejzioglu trebalo da održi govor. Prije tri mjeseca, Erdogan je nešto slično već učinio, napustivši polaganje zakletve, zbog brojnih kritika, koje je Fejzioglu iznio na račun turske vlade.

Nadležni organi pri Kasacionom sudu, nisu uslišili želje doskorašnjeg premijera. „Ako Fejziogluu ne bismo dozvolili da govori, prekršili bismo evropsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, ali i turski ustav, koji garantuje slobodu izražavanja“, navodi se u pismenom odgovoru Kasacionog suda, upućenom redakciji Dojče velea.

Ustavni puč?

U međuvremenu i dalje traje rasprava stručnjaka o tome, da li je i u kojoj mjeri Erdogan povrijedio turski ustav i šta je sa političkom neutralnošću predsjednika? Njegov prethodnik Gul je ozbiljno shvatao tu funkciju. Ne samo da se distancirao od vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP), nego je njegovao i korektne odnosi sa parlamentarnim opozicionim strankama. Erdogan drugačije doživljava predsjedničku funkciju, smatra sudija Ustavnog suda i profesor, Ibrahim Kaboglu, koji predaje na Univerzitetu Marmara u Istanbulu. On govori o „ustavnom puču“.

Erdogan čvrstom rukom rukovodi strankom AKP

Erdogan čvrstom rukom rukovodi strankom AKP

„Erdoganova premijerska funkcija okončana je 15. avgusta, potvrdom rezultata na izborima“, kaže Kaboglu, kritikujući novoizabranog predsjednika u pokušajima da obavlja obje funkcije istovremeno. To je, ističe profesor, u suprotnosti sa Ustavom iz 1982. godine.

U vladinim krugovima se sve kritike o povredi Ustava kategorički odbacuju. Portparol stranke AKP, Husein Čelik, kaže kako nadležni organi vladajuće partije nisu uočili nikakve zakonske prepreke u tome što Erdogan i nakon izbora za predsjednika, još uvijek ispunjava premijerske obaveze. „On će sa svojim nasljednikom, Ahmetom Davutogluom, harmonično sarađivati“, uvjeren je Čelik. I Burhan Kuzu, šef parlamentarne ustavne komisije, govori o „psihološkom efektu“ Erdoganovih poteza. „On je harizmatičan političar, što znači da će svog nasljednika Davutoglua zasjeniti. Ali to ne znači da će ograničiti prostor za političko manevrisanje.“

Nova Erdoganova pravila

Politikolog Ajse Ajata sa Tehničkog Univerziteta u Ankari (METU) govori o novim „Erdoganovim pravilima“. „On se bavi svojim pravilima igre, radi šta hoće, a Ustav ga uopšte ne zanima“, smatra Ajata. Ona očekuje nove napetosti na turskoj političkoj sceni. „Turska ima autokratski režim, koji se oslanja na podršku većine. Opoziciji su vezane ruke. U tom režimu, Erdogan nikome ne mora da podnosi račune.“

Sa 313 poslaničkih mjesta u parlamentu (od 537), njegova partija će izbjeći raspisivanje opštih izbora za još godinu dana. Uostalom, o njima više niko ni ne govori. Ipak, da bi izdjejstvovao promjene Ustava i raspisivanje referenduma, Erdoganu je potrebna podrška najmanje 330 poslanika.

Na putu do nedodirljivog autokrate

AKP ima 313 od 537 poslaničkih mjesta u parlamentu

AKP ima 313 od 537 poslaničkih mjesta u parlamentu

I dok se Erdogan sprema za petogodišnji predsjednički mandat, sudbina AKP je neizvjesna, pa tako i 62. turske vlade. Hoće li doskorašnji premijer zaista izdjejstvovati predsjednički sistem u Turskoj? Kako će se demokratija u toj zemlji dalje razvijati? Burhan Kuzu ne vjeruje u napetosti. To što Erdogan govori kako je spreman dobro da se oznoji i potpuno posveti predsjedničkoj funkciji, ne znači automatski da će tako i biti, odnosno da će umanjiti ovlašćenja vlade, uvjeren je ovaj turski parlamentarac.

Istovremeno, velikog otpora Erdoganovim odlukama i nema. Jer optužbe za korupciju, na njegov račun (ali i drugih članova njegove porodice), koje su izazvale veliku polemiku u javnosti i bijes među građanima, u međuvremenu su završile pod tepihom. Opozicione partije, poput lijevo-nacionalističke CHP (Republikanska narodna partija) i desno-nacionalističke MHP (Partija nacionalnog pokreta) oslabljene su ne samo u parlamentu, već i u krugovima civilnog društva. Protivnici Erdoganovog režima mogu samo nemoćno da posmatraju, kako se njihova zemlja pretvara u jednopartijsku državu, pod vodstvom jednog čovjeka – predsednika Redžepa Tajipa Erdogana.