1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Epizoda iz života berača željeza: medvjed vrijedniji od čovjeka

U selu Poljice nadomak Lukavca u 20-ak trošnih kuća žive mještani romske nacionalnosti. Među njima je Nazif Mujić, dobitnik „Srebrenog medvjeda“ za glavnu ulogu u filmu Danisa Tanovića „Epizoda u životu berača željeza“.

Nazif i Senada Mujić sa Srebrnim medvjedom u ruci

Nazif i Senada Mujić

Pred kućom Nazifa Mujića zaustavlja se moped. Poštar Zikrija Mujagić uručuje telegrame sa čestitkama. Telefon neprestano zvoni. Nazif, nova filmska zvijezda,  iznenađen je velikim interesom javnosti. Želi svima izaći u susret i njegovi razgovori traju desetke minuta.

Kipić Srebrni medvjed

Kaže da nije mogao ni zamisliti da će ovu nagradu jednog dana držati u ruci

„Da, govore djeca romski od rođenja, ali ipak pričamo bosanski“. „Da“, odgovara u slušalicu, „najstarija kćerka je Šemsa, pa onda Sandra i onda Danis. Njemu sam dao ime po režiseru.  Jeste, Sandru sam upisao u predškolsku školu“, govori  nevješto sklopljenim rečenicama dok pruža ruku i pozdravlja se.

Nazif Mujić, koji tumači glavnu ulogu u filmu Danisa Tanovića “Epizoda u životu berača željeza” dobio je nagradu za najboljeg glumca ovogodišnjeg Berlinalea, a sam film je dobio „Srebrnog medvjeda.“

„U životu nisam mogao zamisliti da će mi se ovako nešto desiti. Danis je čuo za našu priču, došao kod nas, dogovorili smo se, i sve je bilo vrlo brzo. Nismo ni sanjali da će film doživjeti ovakav uspjeh. Evo, upravo pričam komšijama kako je sve bilo. Kada sam dobio nagradu, uz mene je cijelo vrijeme bio tjelohranitelj, nisam mogao ni u toalet sam, ni cigaretu zapaliti, sve su me pratili“, prepričava svoje „zvjezdane“ berlinske trenutke.

Glumili sami sebe

U ovoj trošnoj kući živi porodica Nazifa Mujića

U ovoj trošnoj kući živi porodica Nazifa Mujića

Priča Nazifa Mujića i Senade Alimanović u 2011. godini objavljena je u većini bh. medija. Senada je imala komplikaciju u trudnoći. Bez zdravstvenog osiguranja i bez novca nastali su problemi. Mrtvo dijete nosila je desetak dana ne mogavši dobiti zdravstvenu uslugu. Išla je od vrata do vrata, molila. Nije imala 980 KM potrebnih za liječničku intervenciju, i na koncu je jedva uspjela sa posuđenom knjižicom spasiti živu glavu. Ova teška drama romskog para bila je inspiracija bosanskohercegovačkom oskarovcu Danisu Tanoviću da reagira i za samo devet dana snimi ovaj niskobudžetni film.

 „Nikada nisam ni razmišljala da ću glumiti u filmu. Uspjela sam jer smo glumili sami sebe“, govori Senada. „Ne dao Bog da se nekome desi ovo što se desilo meni.“

Nazif je i njoj neobičan sa odijelom i kravatom. „Očekujem da će danas obući svoje farmerice, da uzme kolica i sjekiru i da ponovo krene tražiti staro željezo kako bi iskopao koju konzervu ili neki drugi predmet. Od toga hranimo djecu. Ne mogu znati šta će se desiti“, govori ona dok iz regala vadi srebrenog 'medu'.

Ovdje živi najbolji glumac u BiH, poručuju na ulazu u selo Poljice.

...poručuju na ulazu u selo Poljice.

Za deset dana će ih svi zaboraviti

 „U svoje 42 godine uvijek sam radio. Ja sam povjerenik romske populacije iz ovog mjesta, nije me strah posla, nadam se da ću dobiti bilo šta da radim“, kaže ovaj privremeni glumac.

U Poljicu žive berači željeza. Selo je puno havarisanih automobila, motora, raznih željeznih dijelova. Mještani se nadaju da će Nazifova slava pomoći da se čuje za njih. Nazifova braća, Suljo i Kasim kažu da je sve ovo lijepo, ali i da će ih za desetak dana opet svi zaboraviti i sve će biti po starom. I ostali mještani svojim pričama žele skrenuti pažnju na vlastite probleme. Prokišnjava, nema osiguranja, lijekova, hrane, niko se ne brine... Sve ovo može se čuti šećući blatnjavim putem kroz ovo malo romsko naselje.

Stanovnici sela Poljice s Nazifom Mujićem

Seljani pomažu jedni drugima

Pred Nazifovom kućom istovaraju drva koje je ovoj porodici dovezao Esed Hodžić. „Gledao sam ga kad je bio u Berlinu i znao da kada se vrati sa crvenog tepiha, u Poljicu neće imati šta ubaciti u peć“, kaže on. Predsjednik mjesne zajednice Midhat Ćeperković govori da ovdje niko nema zdravstveno osiguranje, „nema nikakvog socijalnog programa za ove ljude, žive napamet“.

Hoće li medvjed ovdje i dalje biti vrjedniji od čovjeka – saznaćemo uskoro u Drugoj epizodi iz života berača željeza - Nazifa Mujića.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorna urednica: Marina Martinović