1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Ekstremisti s ruba društva

Sve više džihadista putuje iz Njemačke u Siriju i Irak. Tamo ubijaju nevine civile. Između njih i neonacista mogu se povući zanimljive paralele, smatra Kersten Knipp.

Smrt dolazi poput usporenog filma. A čitatelji "Süddeutschen Zeitunga" dolazak smrti mogu pratiti na naslovnici koja prikazuje pet fotografija snimljenih uz pomoć video kamere s tri različite pozicije. Na snimkama od 19. srpnja ove godine može se vidjeti jedno teretno vozilo. Polako se kreće prema kontrolnoj točki u središtu Bagdada. Kada stigne do nje, vozač izaziva eksploziju. 54 osobe pogibaju, brojni drugi su ozlijeđeni i iznakaženi. Vozač, prema svemu što se do sada zna, mladi čovjek koji potječe iz Turske, je iz okolice Ennepetala na rubu rurskog područja, usred Sjeverne Rajne -Vestfalije.

Ahmet C., to je ime mladića, stigao je nekoliko sati ranije u Bagdad. I baš tako brzo kako je tekao put ka njegovom ubojitom pothvatu, događala se i njegova radikalizacija. U ožujku ove godine na društvenoj mreži facebook predstavio se s dvije fotografije: jedna ga prikazuje bezbrižnog i "cool" s bocom viskija i cigaretom. Druga ga prikazuje kao muslimana u molitvi. "Nije prekasno", komentira sam svoj preobražaj od Saula do Paula. Paula koji će četiri mjeseca kasnije ubiti više od 50 ljudi.

Džihadisti i neonacisti

Kako je došlo do ovog preobražaja? I prije svega kako u samo nekoliko mjeseci može doći do jedne tako ekstremne spremnosti na nasilje? Tumačenja sociologa i psihologa idu u jezgru fenomena od početka: Ovakva promjena je previše neshvatljiva da bi se mogla razumjeti u svakom koraku i da bi se mogla analizirati do najsitnije pojedinosti. Pa ipak postoje uporišta od kojih se stalno polazi: osjećaj zapostavljenosti i napuštenosti, neki osjećaju da nemaju pod kontrolom vlastiti život, da ne mogu pronaći mjesto u društvu. Nije slučajnost da su islamisti samoproglašene "šerijatske policije" u kolovozu ove godine u Wuppertalu patrolirali nadajući se kako će baš u prostorijama gdje se kocka pronaći pristaše. To su mjesta na kojima se sastaju ljudi koji imaju prije svega previše vremena - a istovremeno malo planova za vlastiti život. Onaj tko ljudima obeća novi život, u krugu prostorija za kocku pronaći će nemali broj onih koji će biti zainteresirani za takav život.

Deutsche Welle Kersten Knipp

Kersten Knipp

Takozvani pop džihadizam sa svim svojim simbolima - duge odore, jako izrasle brade, jednostrane parole - svojim pristašama nudi predivan osjećaj kako više nisu na rubu, već u središtu. U središtu skupine "osvijetljenih" koji ne žele ništa manje nego izokrenuti društvo naglavačke. Psihološki ovakva dinamičnost odgovara upravo onoj koja je, pod sasvim drukčijim ideološkim predznacima, ujedinila i njemačke neonaciste. Takvi se zadržavaju prije svega na njemačkom istoku. Na zapadu pak dominiraju džihadisti - pop džihadisti, i neki od njih postaju masovne ubojice. 400 boraca, procjenjuje ured za zaštitu ustavnog poretka, spremno je odseliti se u Siriju ili Irak. Najmanje njih pet već je tamo počinilo samoubilačke napade.

Bit će potrebne godine i godine da bi se oslabio zao duh džihadizma. A uspjeh tog truda će ovisiti i o ponudi smisla. Potencijalnim džihadistima treba ponuditi mjesto u životu i društvu. Ekstremizam ne raste u središtu društva već na njegovim rubovima.

Između opreza i histerije

Ali prije svega treba pobjediti akutne opasnosti. Sada se njemačke snage sigurnosti bave prvenstveno s dva pitanja: Kako mlade džihadiste spriječiti u izlasku iz zemlje? I kako se ponašati kada je u pitanju povratak iz ratnih područja? Savezni ministar unutarnjih poslova Thomas de Mazière izradio je različite prijedloge. Raspravlja se o tome treba li džihadistima oduzeti putovnicu. Raspravlja se i o pooštravanju prava stranaca. To bi trebalo omogućiti protjerivanje stranih ekstremista koji žive u Njemačkoj. Jedna od radnih skupina sada proučava prijedloge.

Sadašnji položaj je težak i zbog toga što je teško prodrijeti u džihadističku scenu. Granice između upozorenja i panike, opreza i histerije lako se izbrišu. Ipak, ova se rasprava mora voditi pa i ako se katkada ona činila oštrom. Jer prije ili kasnije morat će se snositi posljedice. A njemačka pravna država to ne duguje samo svojim građanima. Već i svim Sirijcima i Iračanima koji su poginuli ili bi mogli poginuti od džihadista iz Njemačke.