1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Egipćani se solidariziraju sa Hezbolahom

I nakon četiri sedmice, borbe izmedju izraelske armije i Hezbolaha nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Kako trenutno izgleda, Hezbolah bi čak mogao izaći ojačan iz konflikta. Na ulicama arapskih zemalja se vodja Hezbolaha Hassan Nasrallah, slavi kao heroj.

Vodja Hezbolaha, Nasrallah

Vodja Hezbolaha, Nasrallah

"Dragi Nasrallah, napadni Tel Aviv"... traže demonstranti na ulicama. Oni nisu nikakvi religiozni fanatici, kao što bi se moglo pomisliti. 300 demonstranata u centru Kaira su pristalice grupa ljevice. Trećina njih su žene, skoro sve bez marame na glavi, obučene u džins i majicu ne razlikuju se od aktivistkinja zapadne Evrope. « Podigni glas! Onaj ko se buni, neće umrijeti! pozivaju žene na ulici.

Egipćani se u cijelom društvu solidariziraju sa Hezbolahom. Dovoljno je pogledati samo izjave prominentnih ličnosti, čak i onih koji se bore protiv ekstremista i fundamentalista, a koji su se okrenuli na stranu Hezbolaha. Poput Yussufa Shahina, poznatog filmskog stvaraoca, koji je u svojim filmovima kritizirao islamski ekstremizam, a sada kaže kako je Nasrallah izvor ponosa za islam, a Hezbolah simbol arapske časti.

Naučnik Nasr Hamid Abu Zeid, jedan od najoštrijih kritičara islamizma, godinama živi u holandskom egzilu jer su mu egipatski radikali prijetili smrću. U listu "Al-Masri al-Youm" je ovih dana uzeo u zaštitu Hesbollah protiv optužbi šefova arapskih država. Otpor nije nikakva avantura, nego jedina opcija koja je još ostala arapskom narodu, napisao je Abu Zeid.

Abd el-Halim Qandil, glavni urednik časopisa "Al-Arabi", to ovako objašnjava:

« Nasrallah je postao simbol jer nikada nije usmjerio svoje oružje protiv Libanaca ili Arapa. Neovisno od unutarpolitičkih razlika on je uvijek bio samo protiv neprijatelja. On je otjelotvorenje pobune u njenoj najčišćoj formi»

Takodjer i koptski hrišćanin George Ishaq je siguran da će se u istoriji pominjati kako je jedan Arap imena Nasrallah sa malom grupom ljudi uspio ono što nisu mogle vlade.

I vjerovatno u tome leži osnovni motiv talasa solidarnosti. Ljudi vide bombardovanje na televiziji, civilne žrtve , i gledaju kako niko ne može ili ne želi zaustaviti prolijevanje krvi. Amerikanci ne, arapski režimi takodjer ne, niti UN. U takvoj situaciji ostaje vodja Hezbolaha, koji je u očima većine Egipćana simbol pobune.

« Djeca umiru i muslimani umiru u Iraku, u Palestini. Svi podržavamo Nasralaha, želimo se boriti s njim. Ja bih rado išla da mu se priključim u borbi»

Veliki je broj demontracija održan u protekle četiri sedmice u Egiptu. Ne može se govoriti o velikoj pobuni naroda i to se neće ni dogoditi zbog konflikta u Libanu.

Uz to su mnogi ljudi apatični, jer kada zašuti oružje i smiri se stanje, tada bi mogla nastati jedna nova generacija ekstremista. Pojedinačno ili u grupama, ali ne manje radikalni od svojih prethodnika.