Egipćani se solidariziraju sa Hezbolahom

"Dragi Nasrallah, napadni Tel Aviv"... traže demonstranti na ulicama. Oni nisu nikakvi religiozni fanatici, kao što bi se moglo pomisliti. 300 demonstranata u centru Kaira su pristalice grupa ljevice. Trećina njih su žene, skoro sve bez marame na glavi, obučene u džins i majicu ne razlikuju se od aktivistkinja zapadne Evrope. « Podigni glas! Onaj ko se buni, neće umrijeti! pozivaju žene na ulici.

Egipćani se u cijelom društvu solidariziraju sa Hezbolahom. Dovoljno je pogledati samo izjave prominentnih ličnosti, čak i onih koji se bore protiv ekstremista i fundamentalista, a koji su se okrenuli na stranu Hezbolaha. Poput Yussufa Shahina, poznatog filmskog stvaraoca, koji je u svojim filmovima kritizirao islamski ekstremizam, a sada kaže kako je Nasrallah izvor ponosa za islam, a Hezbolah simbol arapske časti.

Naučnik Nasr Hamid Abu Zeid, jedan od najoštrijih kritičara islamizma, godinama živi u holandskom egzilu jer su mu egipatski radikali prijetili smrću. U listu "Al-Masri al-Youm" je ovih dana uzeo u zaštitu Hesbollah protiv optužbi šefova arapskih država. Otpor nije nikakva avantura, nego jedina opcija koja je još ostala arapskom narodu, napisao je Abu Zeid.

Abd el-Halim Qandil, glavni urednik časopisa "Al-Arabi", to ovako objašnjava:

« Nasrallah je postao simbol jer nikada nije usmjerio svoje oružje protiv Libanaca ili Arapa. Neovisno od unutarpolitičkih razlika on je uvijek bio samo protiv neprijatelja. On je otjelotvorenje pobune u njenoj najčišćoj formi»

Takodjer i koptski hrišćanin George Ishaq je siguran da će se u istoriji pominjati kako je jedan Arap imena Nasrallah sa malom grupom ljudi uspio ono što nisu mogle vlade.

I vjerovatno u tome leži osnovni motiv talasa solidarnosti. Ljudi vide bombardovanje na televiziji, civilne žrtve , i gledaju kako niko ne može ili ne želi zaustaviti prolijevanje krvi. Amerikanci ne, arapski režimi takodjer ne, niti UN. U takvoj situaciji ostaje vodja Hezbolaha, koji je u očima većine Egipćana simbol pobune.

« Djeca umiru i muslimani umiru u Iraku, u Palestini. Svi podržavamo Nasralaha, želimo se boriti s njim. Ja bih rado išla da mu se priključim u borbi»

Veliki je broj demontracija održan u protekle četiri sedmice u Egiptu. Ne može se govoriti o velikoj pobuni naroda i to se neće ni dogoditi zbog konflikta u Libanu.

Uz to su mnogi ljudi apatični, jer kada zašuti oružje i smiri se stanje, tada bi mogla nastati jedna nova generacija ekstremista. Pojedinačno ili u grupama, ali ne manje radikalni od svojih prethodnika.