1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Edi Rama: „Velika Albanija nije naš projekt“

Njemačka štampa komentira u utorak (21.10.) promjenu kursa u turskoj vanjskoj politici, te donosi intervju sa albanskim premijerom Edijem Ramom.

Edi Rama

Albanski premijer Edi Rama

Frankfurter Allgemeine Zeitung donosi intervju sa albanskim premijerom Edijem Ramom čije dijelove prenosimo.

FAZ: Gospodine premijeru Vi ste u srijedu (22.10.) trebali posjetiti Beograd kao prvi albanski premijer u posljednjih 68 godina. U nedjelju (19.10.) je srbijanski premijer Aleksandar Vučić pomjerio tu posjetu. Shvatate li to kao odbijanje?

Rama: Mi smo se nakon dugogog telefonskog razgovora usaglasili da to bude 10. novembar. Dakle to nije bilo odbijanje. Sigurno je da postoje teškoće, ali postoji i dobra volja da se one prevaziđu. Ono što se dogodilo nakon nogometne utakmice u Beogradu je pokazalo koliko je labilan mir u našem regionu i koliko je lako vratiti se starim navikama. 100 godina nakon početka Prvog svjetskog rata mi na Balkanu prvi put u našoj zajedničkoj istoriji doživljavamo da ne postoje ozbiljni konflikti. A to je bitno važnije nego sukobi tokom jedne nogometne utakmice.

Proteklih sedmica su podmetani požari u albanskim objektima u Srbiji i u Crnoj Gori. Mora li se računati sa daljom eskalacijom stanja?

Ono što se dogodilo na stadionu u Beogradu kada je 30 000 gledatelja horski vikalo „Ubij Albanca“ i što se poslije toga dešavalo brojnim albanskim građanima u Srbiji pokazuje koliko je teško osigurati postignuti mir. Duboko sam zahvalan njemačkoj kancelarki Merkel jer je prva shvatila koliko je za Europu važan mir na Balkanu.

Westbalkan-Konferenz Edi Rama Angela Merkel

Edi Rama sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel

U Beogradu, ali i u drugim susjednim zemljama Albanije, se strahuje od Velike Albanije koju bi činili Kosovo, Albanija i albanskim građanima naseljena područja na jugu Srbije, Crne Gore i sjeverne Grčke te Makedonije. Činjenica je da albanske stranke u tim područjima dobijaju sve veću podršku. Kakav je stav albanske vlade prema velikoalbanskom nacionalizmu?

Velika Albanija je u prvom redu prastari strah Srbije koji se povremeno pojavljuje i u susjednim zemljama ili koji spominju jedan ili dva inozemna novinara koji vjeruju da su otkrili veliku istinu ako govore o Velikoj Albaniji. Ali već tu završava priča. Velika Albanija nije naš projekt, baš kao ni komadić tkanine sa albanskim simbolima, sa našom zastavom ili zastavom bilo koje druge Albanije, koji je letio iznad beogradskog stadiona, a što smo navodno mi planirali. Također nije tačno da jačaju velikoalbanske stranke. U Albaniji postoji stranka, koja ide u tom pravcu, ali ona nikada na parlamentarnim izborima nije dobila ni jedan posto glasova i izgubila se kao zrno soli u vodi. Naš stvarni projekt je velika Europa, a ne velika Albanija. Dozvolite mi da vas podsjetim: Albanci u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, u Srbiji, u Crnoj Gori, u Grčkoj nikada nisu bili problem za druge, već su naprotiv uvijek nastojali da drugi ne budu za njih problem, da ih ne protjeruju, da ih ne marginaliziraju ili diskriminiraju na etničkoj osnovi....Velika Albanija je mit, koji održavaju oni, koji taj mit žele koristiti protiv Albanaca.

Kämpfe um Kobane 16.10.2014

Borbe za grad Kobane

Važan politički signal

FAZ također komentira i promjenu vanjskopolitičkog kursa turske vlade koja želi dozvoliti kurdskim borcima iz Iraka tranzit u pogranični grad Kobane kako bi pomogli sirijskim Kurdima u borbi protiv terorističke organizacije Islamska država: „Time nastaje odbrambeni front, koji prelazi državne granice, a čije glavno opterećenje nose Kurdi. Političko značenje je ogromno. To je bio razlog zašto se Turska tako dugo vremena tome protivila. Istodobno Kurdi na sirijsko-turskom pograničnom području dobijaju pomoć iz zraka: Američki teretni avioni dostavljaju oružje, municiju i medicinsku opremu. Već samo to bi moglo pojačati moral i borbenu sposobnost branitelja Kobanea. Bio bi to važan signal ako se konačno želi potući džihadiste.“

„Erdogan može biti sretan da Kobane već odavno nije pao“, ocjenjuje Mannheimer Morgen i nastavlja:„Predsjednik je u svom odnosu prema Islamskoj državi i Kurdskoj radničkoj partiji pravio grešku za greškom. Njegov strah od napada terorističke formacija u Turskoj je toliko veliki da zaboravlja koliko bi se Kurdi također mogli osvetiti zbog ne pružanja pomoći. Vjerojatno je pritisak SAD-a pokrenuo Erdogana na prvi korak. Sada se mora zakođer pokazati da li Kurdi zaista imaju još jednu šansu.“