1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dvoje od petero djece u Africi radi

Djeca ne smiju raditi poslove koji ih duševno ili tjelesno ugrožavaju. Djeca ne smiju biti zloupotrebljena kao jeftina radna snaga. To je zabranjeno sporazumom UN-a o pravima djece, a ipak se to u Africi događa!

Svakodnevna slika u glavnom gradu Malija, Bamakou

Svakodnevna slika u glavnom gradu Malija, Bamakou

Realnost je upravo takva: U mnogim zemljama svijeta sasvim je normalno to što djeca rade. Pritome niti oni, niti njihovi roditelji s tim u vezi nemaju nikakvih problema. Siromaštvo im u svakom slučaju ne dopušta nikakvu alternativu. Jedan takav primjer je i zapadnoafrička zemlja Mali.

Mali je također ratificirao UN-ov sporazum

Mali Frau mit Wäsche

Stolarska radionica Madanija Doumbiaja jedna je od najvećih i najstarijih u Bamakou, u glavnom gradu Malija. Tu radi više od 20 osoba. Među njima su i djeca u starosnoj dobi između 6 i 10 godina. Abdoulaye ima 16 godina. On tu radi već 8 godina – i osim toga ide i u školu:

„Još uvijek sam učenik. Svako jutro ustajem u 5 sati. Umivam se, doručkujem, i onda idem u školu. Nakon predavanja, radim ovdje. Tako negdje oko 17 sati mogu da idem kući, i onda se tuširam i gledam malo televiziju. Nikada ne idem u krevet, a da nisam uradio domaću zadaću“, kaže Abdoulaye.

Tako svoje dane provode i ostala djeca u Maliju. Tamo je njima do četrnaeste godine života teoretski zabranjeno da rade, a u nekim posebno opasnim branšama ne smiju raditi ni kada su punoljetni. I zemlja Mali je, dakle, ratificirala međunarodni sporazum o zabrani rada djece. No, i pored toga, kako je pokazala studija koju je izradila jedna međunarodna organizacija, dvoje od ukupno petero djece u Maliju radi.

Djeca i sama žele da otvore pogon u kojem bi radila djeca

Mali Arbeiter Flash-Galerie

Zaposleni čak dobrovoljno sa sobom dovode svoju djecu na posao kako bi se ona što prije naviknula na to da rade. Eksperti, kao što je Moulaye Hassan Tall, inače voditelj državnog programa za ukidanje dječjeg rada, veoma je zabrinut. On kaže:

„Djeca tu rade sa veoma opasnim alatima, a da pritome nemaju cipele, rukavice ili zaštitne naočale kada naprimjer gledaju kako se njihovi očevi bave poslom kao što je zavarivanje. Sve to direktno ili indirektno ugrožava njihovo zdravlje ili njihovu sigurnost.“

I upravo spremnost roditelja da dopuste svojoj djeci da rade, otežava napore da se takvi poslovi ukinu. Mnogi roditelji, kako kaže Moulaye Hassan Tall, uopšte ne shvataju to zbog čega bi njihova djeca trebalo da počnu da rade tek kada napune 14 godina. Dječak Abdoulaye inače pohađa jednu školu u glavnom gradu Malija. Uskoro bi, nakon završetka škole, trebalo da postane stručnjak za visoku i nisku gradnju i već sada razmišlja o tome da osnuje vlastitu firmu. A da bi u njoj mogla da rade i djeca, to za njega ne predstavlja nikakav problem:

„Naravno, djeca bi trebalo da idu u školu. Ali ona siromašna tu mogu još pomalo raditi, kao i ja u radionici. To je dobro za njih.“

Autori: Mahamodou Kone / Senad Tanović

Odg. urednica: Marina Martinović